Dok većina poduzetnika kao otežavajuće okolnosti u poslovanju spominje pandemiju 2020. i rat u Ukrajini 2022., međimurske proizvođače krumpira dva još veća zla pogodila su prošle godine – velika suša i europska zabrana upotrebe Tuberitea, preparata protiv klijanja krumpira.
Novinar portala Lider media porazgovarao je o svemu tome s Mirjanom Dodlekom, najvećim domaćim proizvođačem za hrvatsko tržište, na koje plasira godišnje 15-16 tisuća tona krumpira iz vlastitog uzgoja i od 30-ak kooperanata. Više od njega proizvode samo Intersnack Adria i Kanaan, ali te tvrtke krumpir ne plasiraju na tržište nego ga prerađuju u čips.
Prinos krumpira prošle je godine u prosjeku pao sa 20 na 15 tona po hektaru, a proizvodnja je pala 28 posto – sa 140.000 tona na 101.000. Pitamo što to znači za međimurske uzgajivače.
– Prošla godina je bila izuzetno loša za proizvodnju krumpira zbog ekstremne suše na ovom području i prinosi su bili ekstremno niski ali i zbog odustajanja od proizvodnje jednog većeg dijela proizvođača zbog ukidanja aktivne tvari klorprofam koji se nalazi u svima poznatom prašku za zaprašivanje krumpira protiv klijanja Tuberite – objašnjava Dodlek.
Zbog zabrane Tuberitea prošle godine Dodlek i njegovi kooperanti morali su uložiti 60 milijuna kuna u izgradnju novih skladišta za krumpir kapaciteta 13 tisuća tona kako bi opstali na tržištu.
– Doduše, dobili smo za dio investicije bespovratna sredstva iz EU fondova, ali je nama i dalje ostalo za otplatu 25 milijuna kuna. Ukidanjem tog preparata mnogim proizvođačima je bilo onemogućeno ulaziti u daljnju proizvodnju krumpira jer su morali u vrlo kratkom roku izgraditi nova skladišta sa ventilacijom i hlađenjem i pripremom za novi način tretiranja krumpira protiv klijanja a to je zamagljivanje putem aplikatora i korištenje novih sredstava protiv klijanja koja su dozvoljena u EU. To je velika investicija i dugoročno ulaganje u proizvodnju i skladištenje – objašnjava Dodlek.
Njegovo novo skladište nije jedino u Međimurju, sagrađeno ih je još, ali znatno manjeg kapaciteta nego se prije skladištilo u običnim skladištima sa Tuberiteom. Velika većina, pogotovo manjih proizvođača, odustala je iz tog razloga od proizvodnje i prebacilo se na proizvodnju žitarica.
Inače, međimurski krumpir je na glasu zbog tradicije proizvodnje koja je na ovom području više od 60 godina, ali Dodlek tvrdi da nema nikakve razlike u odnosu na lički krumpir.
– Svi mi proizvođači nabavljamo sjemenski materijal iz EU praktički iste sorte od istih sjemenarskih kuća tako da ne vidim po čemu bi lički krumpir bio bolji od međimurskog, ili međimurski od ličkog, istarskog… i itd. Nažalost ne postoji lokalna sorta nigdje u Hrvatskoj pa tako ni u Međimurju jer svi proizvođači u RH nabavljaju sjemenski krumpir iz Nizozemske, Njemačke i Francuske jer nažalost kod nas nema proizvodnje sjemena, koja se prije više od 20 godina ugasila zbog loše produktivnosti.
Cijeli intervju pročitajte klikom ovdje.