Lijepa jesen okuplja ljude u svim mogućim situacijama i raznim mjestima, a mi smo odlučili jedno takvu jesensko večer biti u društvu vinarske obitelji Alojza Novaka u Svetom Urbanu na lokaciji ili destinaciji Veliki Kozlovčak.
Nakon mnogih poteškoća kod berbe, ciljamo na kišno vrijeme, stanje se promijenilo, poboljšalo, mošt je na sigurnom mjestu i čeka Martinje, a Novakovi sada uživaju u zasluženom odmoru, premda im raspoloženje smanjuje bolest supruge i majke Marije koja njihovu skrb i brižnost stalno osjeća. O Novakovim vinima pisati trebalo bi nekoliko dana jer vina njihova su najnagrađivanija u ovom dijelu Lijepe naše domovine i paleta je široka, a sauvignon, traminac i silvanac zeleni su nenadmašni u kakvoći i snazi.
Ovu večer posvetili smo Karlu Posavcu, sinu Marije Novak Posavec i unuku Alojza i Marije Novak. Zašto?. Jer nakon kupicu vina Alojz predloži da ako hoćemo posluhnemo njegovog trinaest godišnjeg unuka kako svira harmoniku. I zasvira Karlo na Weltmeisterici od 120 basova, nekoliko pjesama, a zatim otkrije malu tajnu, kako je nedavno nabavio ALPEN ‘frajtonericu’ vrstu harmonike bez ‘klavirskih’ tipki, izuzetno cjenjenu u Austriji, Sloveniji i Njemačkoj, a i u Hrvatskoj uz granicu sa Slovenijom.
Za par minuta napravismo pravi koncert, uz Karlovu pratnju pjevajući zapadno europske i hrvatske popijevke. Priznajem, kako sam prvi puta, moguće drugi put Alojza čuo da pjeva, a skupa smo zapjevali ‘našu domaču’, ‘V dolini tihi mala je vasica’ i odlično nam je išlo s vjerom kako se Slovenci neće srditi što njihovu ‘pesem’ prozvasmo našom.
I još smo jedno njihovu ‘Oj mladosti moja kam si šla od nas’ i zatim samo hrvatske zaključno s megahitom Mirka švende Žige ‘Kajkavci’. Previše o nama. Karlo je veličina, dječak još, gotovo samouki harmonikaš, koji savršeno prepoznaje narodno-zabavne kompozicije i stvoren je za dobro ozračje među slušateljima, za sada u domaćem dvorištu. Posebno raduje njegovu volju i želju sviranja na ‘frajtonerici’ koju nije jednostavno naučiti, zapravo treba je slutiti.
U stjecanju glazbenih znanja pomaže mu Matej Ščavničar ovog trenutka prvi štrigovski glazbenik i kantor u župnoj crkvi. Djed Alojz i mama Marija Marina ponosni su na Karla, koji im uzvraća pomažući im u obavljanju vinogradarsko-vinarskim poslovima. Prvo škola, zanat, posao i onda glazba, a najzadnje je uvijek najslađe, pak tako neka bude i Karlu jer svojom upornošću i ljubavi prema harmonici u njega su veliki. I savršenstvo pri kraju našeg druženja kod Novakovih. Cesarica, Olivera Dragojevića na harmonici u Karlovoj izvedbi.
Postoji li nešto bolje kod ovako mladih harmonikaša? I zbog toga i takvih su međimurske jesenje večeri tako bajkovite! Na ispraćaju Karlo je zasvirao u malu harmoniku koju mu je djed kupio za jedan od ranijih rođendana, da nas pomladi, održi i ponovno okupi.
