Kad je 32-godišnji Tomislav Horvat, rodom iz Podturna, a danas stanovnik Domašinca, kao dijete prvi put u ruke primio šibicu, nije ni slutio da će jednog dana postati vjerojatno jedini umjetnik na svijetu koji se bavi izradom skulptura od šibica.
Izrada skulptura od šibica umjetnost je koja zahtijeva mnogo vremena, upornosti, truda i strpljenja, objašnjava Tomislav Horvat, koji se danas, kao oženjeni čovjek s malim djetetom, zaposlen u tvrtki Ginstal u Čakovcu, ponekad ustaje u 4 sata pa do 7 sati, do odlaska na posao, radi na svojoj trenutnoj, najzahtjevnijoj skulpturi „Stvoritelj“. Ona će prikazivati talijanskog umjetnika renesanse Michelangela kako izrađuje svoje najpoznatije djelo – kip Davida.
Na „Stvoritelju“ radi već četiri godine, a još će dvije
Na „Stvoritelju“ Tomislav Horvat radi već pune četiri godine, a trebat će mu, kaže, još dvije. Zasad je na svoje djelo utrošio već 240.000 šibica, a napravio je postolje, velik dio Michelangela i polovicu tijela kipa Davida. Cijela skulptura bit će visoka više od pet metara.
Svakoj šibici koju Tomislav postavlja u svoje skulpture ručno skalpelom reže glavicu, a Michelangelova kosa predstavljala mu je poseban izazov jer je za kosu svaka vlas jedna četvrtina šibice, što je također ručno rezao skalpelom, a na glavi ima oko 10.000 vlasi! Predanost, volja i strpljenje nešto su bez čega je ovaj hobi nemoguć i osjećaju se u svakoj njegovoj skulpturi, u pogledu na svaku šibicu.
Njegove prethodne skulpture, koje je izlagao na izložbama diljem Hrvatske, uključuju „Kuma“, na kojem je radio 1,5 godina i potrošio 117.000 šibica; „Pijanistu“ na kojem je radio 2,5 godina i koji ima 219.000 šibica te „Očajnik“ na kojem je radio 1,5 godina i sadrži 54.000 šibica. Lik kuma, odnosno Al Pacina koji ga utjelovljuje u filmskoj trilogiji „Kum“ odabrao je jer mu je to jedan od omiljenih filmova svih vremena.
Kako je sve krenulo?
– U trećem razredu srednje (Graditeljska škola Čakovec, smjer: građevinski tehničar) na predmetu Povijest umjetnosti oduševio me mozaik od keramike iz talijanske renesanse, pa sam razmišljao kako bih mogao napraviti neku maketu od mozaika, primjerice od lomljenog stakla… Na koncu sam se dosjetio šibica, koje su lako dostupne i po koje sam samo trebao skoknuti u trgovinu i tako je krenulo – priča Tomislav.
Radio je imaginarne makete raznih građevina, crkava, vjetrenjača, tvrđava, čak i laptop od šibica. Međutim, makete mu nakon pet godina više nisu bile dovoljno izazovne, pa je krenuo s nečim mnogo zahtjevnijim i nečim čime se vjerojatno nitko drugi na svijetu ne bavi – izradom skulptura od šibica.
– Znam da jedan čovjek radi glave od šibica, međutim nisam našao nikoga na svijetu tko radi cijele skulpture od šibica kao ja – otkriva Tomislav. Sad ste se već sigurno više zainteresirali, pa odmah da vam ukažemo da na Facebooku možete pratiti njegovu stranicu „Art of Matchsicks“.
Kako sve to spoji?
– Prvo sam šibice lijepio ljepilom Moment, što nije bilo dobro, a i kašljao sam… Jedan iskusan stolar iz Podturna, Slavko Vidović, dao mi je dobar savjet – danas koristim ljepilo Patex od Henkela. To je ljepilo prilično fleksibilno, a šibice su savitljive. Za podlogu koristim, ovisno o skulpturi, drvo ili šperploču, pa su skulpture dosta teške za prenošenje za izložbe. Za Davida sam čak stavio materijal XPS (to je kao tvrdi stiropor). Prvo se napravi oblik, pa se premazuje, a zatim lijepe šibice. Na kraju impregniram skulpturu sredstvom protiv vlage i moljaca, pri čemu je bitno da je lak mat, kako bi se vidjela tekstura – objašnjava Tomislav.
– Poslije izložbe i prenašanja skulptura, na njima imam minimalne popravke, maksimalno dva sata posla – dodaje.
Izložbe i može li se od njih nešto zaraditi
Tomislav Horvat svoje je radove kao samostalni umjetnik počeo izlagati 2015. godine, prvi put u Knjižnici Tina Ujevića u Zagrebu, zatim u Scheieru u Čakovcu za vrijeme Porcijunkulovog. Godine 2017. imao je izložbe u muzeju Croata insulanus u Prelogu te u Gradskoj kavani u Čakovcu, a 2018. godine osvojio je 1. nagradu na skupnoj izložbi u Istarskoj sabornici u Poreču, gdje je svoje radove izložilo ukupno 56 uzlagača.
Godine 2019. imao je tri izložbe: u Maloj galeriji u Poreču, u Galeriji događanja u Zagrebu te u Scheieru u Čakovcu, a 2020. u galeriji Razvid u Zaprešiću. Ove godine nije imao izložbe, jer se ne želi, kaže ponavljati.
– Napraviti izložbu je kruna rada. Htio bih dovršiti „Stvoritelja“ i onda ga izložiti – kaže Tomislav. Na upit ima li kakve financijske koristi od svoje umjetnosti, odgovara:
– Izložbe financira Ministarstvo kulture, prijavite se i ako vas odaberu, izlažete. Nažalost, kultura je kod nas na marginalnom mjestu, pa su sredstva za izlagače mala i sretan sam ako si uopće uspijem pokriti troškove prijevoza – objašnjava Tomislav.
Kako njegova obitelj prihvaća taj hobi
Supruga Klaudija (28) priznaje da mu nekad zna prigovoriti neka više vremena provede s njom i 2-godišnjim sinom Franom, odnosno pomogne joj, no, kaže, sve se uspiju dogovoriti.
– Kako radim u Županijskoj bolnici Čakovec, u nedostatku osoblja premjestili su me na Covid-odjel, gdje sam provela mjesec dana i radila u smjenama, pa je bilo teže organizirati se, inače se sve dogovorimo – objašnjava Klaudija.
– Maksimalno se prilagođavam svojoj obitelji, pa tako ustajem u 4 sata i radim na skulpturi do 7, prije odlaska na posao, umjesto nakon posla, kad vrijeme provodim s obitelji – kaže Tomislav.
Ljubav prema trčanju
Uz posao, izradu skulptura od šibica i obiteljski život, Tomislav Horvat se od 2017. godine bavi i rekreativnim trčanjem, pri čemu je skroman, ali nije nam promaknuo niz medalja koje je osvojio na raznim trkačkim natjecanjima. Prije je trčao u prosjeku tri puta tjedno, no nakon jedne ozlijede te preboljenja korone, koja mu je jako teško pala iako je mlad, zdrav i bavi se sportom, trčanje se trenutno prorijedilo.
– Trčanje mi je antistres terapija, a izrada skulptura od šibica meditacija. Zanimljivo je da je to dvoje zapravo vrlo slično, jer i za jedno i za drugo treba puno, puno upornosti, strpljenja i vremena – ističe Tomislav.
