Osim rockom Čakovec se može pohvaliti i gotovo stoljetnom tradicijom jazza. Naravno, nije to glazbeni stil koji bi obuzeo cijeli grad, ali to je glazba koja osvaja glazbenike i publiku te ih privlači ponovno u sve većem broju.
Muzej Međimurja Čakovec donosi vam zanimljivu priču iz povijesti:
‘Jazz je kompleksni glazbeni stil nastao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovom evolucijom tijekom 20. stoljeća nastali su različiti žanrovi i podžanrovi jazza, no jednako tako je utjecao na razvoj drugih glazbenih stilova kao što je npr. danas popularni hip-hop.
Izgleda da jazz u Hrvatsku dolazi s američkim vojnicima-glazbenicima koji su nakon Prvog svjetskog rata ostali u Europi te su nastupali i u Zagrebu u kojem jazz postaje popularan već u 20-im godinama.
Dvadesetsedmogodišnji ugostitelj iz Murske Sobote, Geza Legenstein, uzeo je 1925. godine u zakup Kavanu Royal odvjetnika Rudolfa Wollaka koja je postala jednim od središta društvenoga života Čakovca u međuratnom razdoblju. Poznate su zabave koje su se održavale u Kavani Royal, a na koje su dolazili gosti i iz okolnih gradova. Osim u to vrijeme popularnih plesnih stilova čarlstona, tanga, valcera, engleskog valcera ili pak čardaša, još je jedan moderan stil glazbe došao u Čakovec. Bio je to naravno jazz koji je do polovine 20. stoljeća bio iznimno plesna glazba.
Najstariji zasad poznati dokaz o sviranju jazza u Čakovcu nalazimo na plakatu Čakovečkoga športskog kluba koji je na pokladni utorak 28. veljače 1933. organizirao „Šaljivu pokladnu redutu sa plesom“ odnosno zabavu s maskama u Kavani Royal. Zanimljivo da se kao jedna od točki u rasporedu navodi „Fratellini prvi jazz na svijetu“, a kao sastav koji će zabavljati posjetitelje „Jazz profesora E. Kubičeka“.
U Kavani Royal je, vjerojatno negdje u to vrijeme, počeo svirati i prvi domaći jazz-sastav pod nazivom “Veseli vragovi”. Kao što je karakteristično za jazzere u to vrijeme, Geza Legenstein je bio samouk, no vrlo talentiran glazbenik te kako kažu pravi virtuoz na klaviru. Sastav se s vremenom proširivao i do 1952. godine su u njemu uglavnom svirali đaci i studenti.
“Vragove” je naslijedila “Snjeguljica i sedam patuljaka”, sastav u kojem je uz Mariku Belovari sviralo sedam mladića. Kako još nije bilo domaćih skladatelja nadahnjivali su se stranim izvođačima koje su čuli na radiju ili filmovima i sami entuzijastično zapisivali note. Već 1957. godine s njima je u Čakovcu nastupala američka jazz-pjevačica, a nastupali su i s domaćim zvijezdama kao što su Vice Vukov, Ana Štefok, Ivica Šerfezi i dr.
Osim Kavane Royal sviralo se u atriju Staroga grada, današnjoj Scheierici te na „čajankama“ u Macanovom domu (tadašnjem Partizanu).
Važno je napomenuti da pojam jazz u to vrijeme nema isti smisao kao danas, nego se odnosi na gotovo svu glazbu koja nema veze s forklornim melosom. Također, isti glazbenici su često svirali plesnu i šlagersku glazbu te „pravi“ jazz.
Članovi ovog vrlo uspješnog sastava otišli su početkom 60-ih godina na studije i nekih desetak godina ovakva je vrsta glazbe možemo reći zamrla u Čakovcu sve do pojave “Bohema” čije su nastupe u hotelu Park dolazili slušati od Maribora do Koprivnice.
Puno bi se toga još moglo reći o međimurskim jazz-glazbenicima koji su se proslavili u svijetu, kao što su Stjepan Pišta Patkai ili Stjepan Munđar koji je nastupao s legendarnim Louisom Armstrongom, o Velikom zabavnom orkestru “Lira” i Big Bandu Čakovec, kao i manjim odličnim međimurskim jazz-sastavima.
No, više o samome jazzu i njegovoj povijesti u Čakovcu i Međimurju može se saznati kroz priče samih jazzera u izvrsnom dokumentarnom filmu i monografiji koje je čakovečki Centar za kulturu izdao povodom 20. Jazz faira. Mlađa se publika možda i iznenadi tko je sve svirao jazz u Međimurju…’