Jučer je na varaždinskom gradskom groblju sahranjena 80-godišnja Katarina Juzbašić. Dostojanstveni i veličanstveni obol sahrani dala je njezina nadaleko poznata glazbenica, unuka Martina Sabljak. Baka ju je zvala Martinica. Znala je Martinica kako se baka ponosila njezinim talentom, nerijetko ga je isticala, a čemu je svjedočio autor ovog priloga koji je bio susjed supružnicima Juzbašić, Katarine i Bore, kada su živjeli u Kotoribi i kada im je „mala“ dolazila u posjete i kada nismo slutili da će jednog dana ta vižljasta djevojčica postati djevojka s jasnim imenom i prezimenom, s jasnim danas i vizijom svoga sutra.
Martina nije mogla odljeti da svu tu iskazanu bakinu ljubav ne vratiti na njezinom posljednjem oproštaju. Martina je na violini odsvirala Bliže o Bože moj, a onda Ave Mariu. Kod spuštanja u grob pjevala je Kao Košuta, a na kraju je Martinin prijatelj i kolega Tomislav Ratković, akademski glazbenik i profesor u Glazbenoj školi u Varaždinu, svirao na trubi pjesmu Vuprem oči. U tom viskom nebu zauvijek će odzvanjati sva ljubav koju su prema pokojnici gajili suprug Boro, njezine kćeri Smiljka i Senka, unuci praunuci i ostali ožalošćeni.
Nad otvorenim grobom oproštaj je vodio župnik vlč. Leonardo Šardi. Misu zadušnicu u crkvi Sv. Josipa na Banfici je uz spomutog župnika služio i vlč. Ivan Vugrinčić, pokojničin brat u miru.
Katraina Juzbašić je svoj radni vijek provela u Svetoj Mariji (Marija na Muri) i Kotoribi radeći kao tajnica u tamošnjim OŠ-ma.
Na svom Fb profilu Martina se od bake ponovo oprostila na poseban način: “Moja predivna bakenzi, ljepotica moja, najljepša baka, noćas se preselila u vječnost. Boga je voljela i molila za sve nas druge, i podsjetila nas da je Bog drži tako dugo na zemlji zbog toga da moli. Eto. Misija je njezina završila ovdje, ali sad ide na novi level. Milostiv neka bude Gospodin. Baš da mi je to vidjeti kako se upoznaje gore s Isusom uživo. Predobro. Kraljica forever.“
