Mario Tomašek, 40-godišnjak iz Domašinca i član HSS-a, već je drugi mandat na mjestu načelnika Općine Domašinec, pa smo porazgovarali s njim kako bismo saznali više o aktualnim projektima kojima se mogu nadati mještani i otkrijemo više o njemu samome.
Općina Domašinec ima u svom sastavu dva naselja Domašinec i Turčišće, s oko 2000 stanovnika, a načelnik Mario Tomašek ima dva posla, dvoje djece, uzbudljiv sportski život, hrpu planova za svoj rodni kraj i zanimljivu prošlost. Mještani ga svakako vole jer je napravio, među ostalim, dvije odlične stvari: omogućio im je optički Internet i uveo videonadzor po naselju, kojim je u ogromnoj mjeri spriječio kriminalce i huligane u akciji. K tome, uvijek je otvoren za prijedloge.
Na koje sve načine komunicirate s mještanima?
S mještanima komuniciram na sve moguće načine, i mejlom, razgovorom, telefonom, osobnim sastancima… Dosta se toga iskomunicira i na utakmicama i kroz šetnju po mjestu. Ljudi mi uglavnom spomenu u razgovoru ili usput puno stvari i to su većinom konkretni i dobro prijedlozi.
Uveli ste brzi internet i efikasan sustav video-nadzora, na čemu vašim mještanima zavide mnoga susjedna naselja…
Tako je, imamo optički Internet. Poduzeće Infrastruktura je napravilo infrastrukturu, koja je na raspolaganju svim pružateljima telekomunikacijskih usluga. Dio mještana tako koristi Magic net radi interneta, dio ih koristi HT zbog sportskih TV paketa… Ovog ljeta završeni su radovi na optičkoj mreži i sad konačno više nemamo problema s internetom!
Videonadzor je bio pun pogodak. Kamere snimaju okolinu 24 sata dnevno, a snimke može pregledavati Općina te ih koristiti kao dokaze za kažnjavanje za prekršaje koji su u njezinoj domeni, dok za stvari koje su u domeni policije, snimke dajemo policiji. No, prekršaji i nepodopštine su se drastično smanjili.
Na što ste ponosni u svojem dosadašnjem radu, a posebno tijekom novom mandata?
I u mom prijašnjem, i sadašnjem mandatu, imamo jako dobru komunikaciju, s puno konkretnih prijedloga i rješenja, kao i dobre odnose, u Općinskom vijeću, što je izrazito važno. Ova garnitura ima puno mladih ljudi, teme se puno manje politiziraju i traži se najbolje moguće konkretno, zajedničko rješenje.
U prošlom mandatu uspjeli smo zajednički riješiti veliki problem – kako isfinancirati projekt rekonstrukcije, dogradnje i opremanja sportske dvorane s pratećim sadržajem, koji je kandidirala udruga NK Dinamo Domašinec, a Općina je dala zemljište udruzi na korištenje na 12 godina, s mogućnošću upravljanja i gradnjom. Tako je nastao problem kako to isfinancirati iz proračuna Općine. Tu smo zapeli u velike probleme, ali na koncu smo uspjeli iskomunicirati s državnom revizijom koje je rješenje zakonski ispravno, tako da smo taj projekt uspješno i završili.
U ovom mandatu najveći mi je fokus na nadogradnji škole i izgradnji školske sportske dvorane, kako bi djeca (i roditelji) imali iste uvjete kao u urbanim sredinama, počevši od jednosmjenske nastave, mogućnosti cjelodnevnog boravka do školske dvorane. I, naravno, projekt kanalizacije, što predstavlja osnovnu potrebu.
Kad je planirana kanalizacija?
Natječaj za izvođača je vani i do kraja 2022. godine očekujemo zaključivanje ugovora i početak radova. Općina Domašinec dobit će kanalizacijski sustav u sklopu Aglomeracije Podturen. U već postojeći pročiščivač otpadnih voda u Podturnu, spajat će se, osim općine Domašinec, i općine Dekonovec, općina Belica, velik dio općine Male Subotice te preostala naselja općine Podturen – Celine, Ferketinec, Miklavec, Novakovec i Sivica.
Koji su još predstojeći projekti Općine Domašinec?
Tijekom iduće godine radit će se i rekonstrukcija vatrogasnih domova u Domašincu i Turčišću. Dom u Turčišću će financirati Općina, a onaj u Domašincu, što je puno veća investicija, prijavljen je na mjeru 7-4-1. Hoće li proći tek ćemo vidjeti. U domu u Turčišću treba napraviti pravu garažu za vatrogasno vozilo, popraviti krovište i preurediti interijer. U Domašincu pak nedostaju prijeko-potrebne prostorije za vatrogasce. U tim je domovima smještena i oprema za civilnu zaštitu, a sama Civilna zaštita zapravo nema niti svoje prostorije.
Napravili smo i kandidirali na natječaj i projekt za Sportskog igrališta u Turčišću pored vatrogasnog doma, što ovisi o rezultatima natječaja. Planiramo i stambenu zonu za nova gradilišta, međutim prvo moramo dobiti povrat zemljišta koje je trenutno u vlasništvu Republike Hrvatske.
Što je sa sanacijom deponija Prčočovo i Gmajna?
To su stara odlagališta smeća. Njihova sanacija je već trebala početi, ali izvođač, Reciklaža Mišić iz Podbresta, kasni s radovima. Radovi bi trebali početi svaki čas.
Ovo vam je volonterski posao, imate još jedan posao? Kako uspijevate sve to?
Radim u tvrtki Kabel-mont d.o.o. u Domašincu. To je obiteljska tvrtka od tate, vodimo je sad brat i ja. Bavimo se najviše energetikom i niskom gradnjom. Po struci sam elektroinstalater i inženjer prometa. U Kabl-montu sam više zadužen za ugovaranje poslova. Raditi dva posla nekad zna biti naporno, ali vrijeme si raspoređujem po potrebi. Znam ujutro odraditi dio posla za poduzeće, pa sam u Općini, pa opet u poduzeću, pa opet u Općini…
Imate obitelj? Kakav ste kao otac i suprug?
Imam suprugu Melitu, ona je iz Čehovca, i djecu, kćer Niku (16) i sina Florijana (13). Volio bih da imam više vremena za njih, a kao roditelj nisam ni prestrog niti prepopustljiv, negdje sam između.
Kako biste sebe opisali? Što radite u slobodno vrijeme?
Vedar sam, otvoren i komunikativan. Volim sport. Dva do tri puta tjedno idem na trčanje ili funkcionalni trening u teretanu, ili pak nogomet. I moja supruga je počela trenirati, pa ima razumijevanja i za moje sportske aktivnosti. U slobodno vrijeme volim odlaske u vinograde, jedrenje, planinarenje s obitelji…
Po čemu ste još posebni, što bi iznenadilo druge da znaju o vama?
Moja obitelj je imala poljoprivrednu proizvodnju i farmu teladi u Domašincu. Imali smo po 100 komada teladi koje smo tovili do 600 kilograma, a brat i ja pomagali smo im od malih nogu. Već s 10-12 godina smo pomagali u hranjenju, ali i oranju, sadnji… Tako sam se rano naučio odgovornosti i radnim navikama, a moram priznati i da sam radije išao na polje nego u školu, ha ha…
Krizne godine za poljoprivrednike, 2003./2004., imali smo premalo hrane za telad i morali smo ju kupovati, a hrana je bila užasno skupa, pa smo odlučili napustiti taj biznis. Novcem koji smo dobili od teladi i bikova smo investirali u poduzeće, gdje smo vidjeli više mogućnosti nego u poljoprivredi.
Jednom sam čak završio u bolnici, kad mi je bilo 21, jer me napao jedan bik od 600 kilograma. Nabio me rogovima u trbuh uz zid… Popucali su mi leptirići na kičmi, rebra, natekla jetra i organi… Oporavljao sam se tjednima, a bolove u kičmi sam osjećao još dugo. Vježbe i treninzi su mi mnogo pomogli.
