Posjetili smo je u njezinom domu u Svetoj Mariji u Ulici Zelengaj 14 gdje u obiteljskom gnijezdu živi sa suprugom Josipom pune 53 godine.
-Imamo mali vrt i voćnjak. Volimo cvijeće. O tome više brine suprug, a ja sam orijentirana na ručni rad. Volimo pogledati dobar dokumentarac na TV, suprug utakmicu, a ja tada uzimam u ruke balo i batiće za druženje s čipkom – kazala nam je Magdalena Kvakan.
Danas je njihov dom svojevrsna galerija rukotvorstva, čije su kreacije obiteljski ponos, ne samo osobni već i ponos Svete Marije koja je Magdalenu prepoznala i višestruko je nagradila.
-Već kao djevojčica imala sam iglu u rukama. U osnovnoj školi imali smo ručni rad i tu sam naučila prve ubode iglom. Godine 1997. obnovile smo rad Društva žena. Tada smo osnovale i sekciju ručnih radova. Voditeljica je bila naša sumještanka Katarina Srpak. Mnoge su žene tada naučile „našivavati”.
A čipkanje?
–S njim sam se upoznala šezdesetih godina kod susjede i nitko drugi to nije radio. Čipka je ponovo ugledala svjetlo dana 1995. godine kada ju je iz zaborava izvukla Nada Mance, učiteljica u Svetoj Mariji i od tada se obnavlja u KUD-u Ivan Mustač Kantor da bi 2009. bila upisana u registar zaštićenih nematerijalnih dobara RH kao kulturno dobro, a od 2010. godine ima zaštitu izvornosti. Iste godine je osnovana i Udruga Svetomarska čipka.
Tada počinje procvat čipkarstva?
– Da. Počele su radionice na kojima se u početku znalo okupiti po 20 čipkarica. Kasnije su se uključivala i školska djeca. Zbog pandemije radionice se ne održavaju, ali većina čipkarica radi kod kuće. Čipka je ubrzo postala prepoznatljiva, a čipkarice su odlazile na razne manifestacije gdje se prezentirala, postale smo zaštitni znak Svete Marije.
Osobno o rukotvorstvu?
–Intenzivnije sam se počela baviti ručnim radom kad sam radila kao tajnica mjesne OŠ. Ustvari više sam radila goblene, a počela sam i šivati nakon završenog tečaja krojenja i šivanja . Moram spomenuti da smo u organizaciji Društva žena 1974. godine organizirale tečaj krojenja i šivanja. Uspješno je završilo tečaj od 100 sati 37 žena i djevojaka. Izradila sam stolnjake, nadstolnjake, tabletiće, ne znam im broja. Uglavnom sam dosta poklonila prijateljima, rodbini, a i u humanitarne svrhe. Uglavnom su s cvjetnim uzorcima a i prigodnim božićnim, uskrsnim. Svaki ručni rad je zahtjevan i onaj rađen iglom i onaj batićima. Ako želiš postići savršenstvo u izradi rukotvorina moraš imati strpljenja, upornosti i posvetiti se s puno ljubavi.
Čipka je došla na red 2008. godine, a prve osnove čipke naučila me Biserka Poljak. Ona je bila voditeljica i učila nas je izrađivati čipku. Kasnije sam za neke finese u čipkanju pitala Katarinu Varga. Zahvalna sam i jednoj i drugoj što su me naučile.
Posebnost Svetomarske čipke?
– U Svetoj Mariji su se plele špice. Zato je čipka posebna, ona se izrađuje na bali s batićima namotanim koncem i radi na podlošku (formi) na kojem su samo točkice koje čipkarica mora naučiti čitati i iz kojih nastanu razni motivi čipke. Plete se neprekinutom niti. Izvorni motivi su poculice, struglja, stara cifra, križ, srce i još puno drugih motiva. Prvo učimo križ da bi savladali sam način pletenja stezice. Ona je ustvari osnova za daljnje formiranje uzorka. Za prvu čipku – križ koji sam izradila sigurno mi je trebalo 10 sati. Mogu reći da sam usavršila tehniku izrade čipke iako ona zahtjeva i daljnje usavršavanje. Meni je jako bitno da ono što radim napravim kako treba pa makar utrošila duplo vremena. Važna mi je kvaliteta, a ne kvantiteta pa neka radim koliko god dugo. Uglavnom izrađujem fragmente poculica, zatim srca, anđele, ustvari razne vrste suvenira. Ono što se traži za poklone. Zadovoljstvo mi je izrađivati i poklanjati onome tko zna vrijednost čipke ali i ostalih rukotvorina. Posebno mi je drago što je moja čipka završila ne samo širom Hrvatske, Europe već i u prekomorskim zemljama. Do sada sam izradila preko 600 kreacija. Pola je poklonjeno što prijateljima, rodbini ili u humanitarne svrhe. – Kaže Magdalena
Za humanitarne svrhe kad poklanja vrijedi dvostruko ako je od srca. Ljudi to prepoznaju. Postala je prepoznatljiva i sve je više tražena. Znate neki muškarci prepoznaju njezinu vrijednost i ljepotu, a to mi je posebno drago. Pa znate kako je naš župan gospodin Posavec nedavno na otkrivanju biste Ivanu Mustaču-Kantoru rekao: “U Sveto Mariji imate 3 posebnosti – prekrasnu crkvu, Ivana Mustača Kantora i čipku.”
Eto, znači da trebamo njegovati ono kaj imamo i s tim se ponositi. Ja obično velim da je čipka dragulj Svete Marije. Mladi danas u vrijeme nove tehnike malo su manje skloni izradi čipke jer tu treba puno strpljivosti. Na sreću ima zainteresiranih, ali moramo više i poticati.
-Sretna sam što unatoč zdravstvenim poteškoćama mogu plesti. To mi je lijek za dušu, ne mislim na bolest zapravo lakše se nosim s bolestima. Ako posustaneš, ah ja to ne bi znala, ne ide to meni i slične izjave, samo su izgovori. Meni to upravo čini zadovoljstvo. Zapravo kad mi je najteže uzmem u ruke batiće i premećem ih ne misleći na vrijeme. Tako ponekad dnevno pletem 2 do 3 sata uz prekide. -Kaže zadovoljna i ponosna.
Ime Magdalene Kvakan, popularno znanu Magicu, znaju žitelji istočnog dijela Međimurja jer je 10 godina bila tajnica OŠ Marija na Muri (op. Sveta Marija).
–Bila su to lijepa vremena. I danas imam kontakte s bivšim učiteljima. Konačno u to vrijeme seže i naše prijateljstvo, a i mnoga druga prijateljstva. No, nakon 10 godina zapošljavam se u državnoj upravi na mjestu matičarke u Svetoj Mariji gdje sam provela 29 godina. Odradila sam punih 40 godina staža. U mirovini sam – rekla je o sebi i ponosno dodala kako ima dva sina, Nenada koji živi u Kotoribi i Dinaka koji je u Donjoj Dubravi. Baka je troje unučadi.
Do pred neko vrijeme bila je aktivna u mjesnim udrugama.
Do kada ćete raditi?
– Dok god budem mogla. Isto tako spremna sam pokazati na izložbama ne samo čipku već i ostali ručni rad. Treba se ponositi lijepim stvarima. Bila sam sretna što sam i ove godine unatoč zdravstvenim problemima izlagala u Muzeju u Prelogu povodom Dana žena. Suprug mi je podrška i „štima” se s mojim radovima. Posebno čuvam poculicu svoje bake s motivom jagnješce stare oko 100 godina koju je ona izradila.
Na kraju moram istaći posebno zadovoljstvo što motiv moje čipke krasi natpisne ploče na ulazu u Svetu Mariju, a original sam poklonila Općini i krasi općinske prostorije – završila je puna zadovoljstva.