Lovro Pergar iz Zasadbrega nosi u rukama ne samo vještinu, već i naslijeđe – ono koje se prenosi s koljena na koljeno. Njegov glavni alat nisu strojevi, već upravo te njegove „zlatne ruke“, kojima oblikuje glinu i pretvara je u unikatne keramičke predmete.
Ljubav prema ovom starom zanatu naslijedio je od svog oca Ivana, profesionalnog pećara, a sada ju s ponosom njeguje i razvija dalje. Na ovogodišnjem Porcijunkulovu, Lovro je ponovno oduševio brojne prolaznike ispred zgrade Doma sindikata, gdje je uživo prezentirao proces izrade keramike – od komada sirove gline do gotovih umjetničkih djela.
Poseban šarm njegovom štandu daje i to što svoje proizvode izlaže u starinskim kolima, što dodatno vraća u prošlost i podsjeća na vrijednost ručnog rada i obiteljskih zanata koji polako nestaju.
Lovro ne stvara samo posude, vrčeve i ukrase – on čuva tradiciju, prenosi emociju i podsjeća da je u jednostavnosti često skrivena prava ljepota.