Prije desetak dana Muzej Međimurja Čakovec je 14, godinu, u suradnji s međimurskim osnovnim školama, realizirao projekt Mali školski kustosi. O tome smo pisali i spomenuli smo kako je stručno povjerenstvo MMČ pohvalilo malog kustsa Lovu Erdeljija iz 6.b razreda OŠ Jože Horvata Kotoriba. On je pod mentorstvom učiteljice Romine Volar predstavio stari fotoaparat i to kotoripskim govorom-kajkavskim narječjem glede čega je pohvaljen.
Lovro nam je predočio predstavljanje:
„Dober den! Jo sem Lovro i došel sem z OŠ Jože Horvata Kotoriba…
Jednoga dneva pomogal sem učiteljici nesti nekakve kutije na naše školsko nojže. Znatiželjen kakov sem je, mom z zodnje štenge sem spazil nekaj črnoga vu futroli. To je bil of fotoaparat. Učiteljica i jo smo ga zeli z nojža pok smo pitali našo ravnateljico čiji je to fotoaparat. Rekla nam je da je školski i da je negda v naši školi postojala foto – grupa. Kak detektivi smo fljetno zeznali ko je vodil to grupo. To je bil učitelj z povijesti i geografije koji je ve v (zasljuženoj) penziji Zvonko Šantl. Odišel sem k njemo i prosil sem ga kaj mi sprepoveda nekaj več o ovomo storomo fotoaparato.
Učitelj Šantl je vodil foto – grupo od sredine sedemdesetih ljet dvadesetoga stolječa. Fotografirali so z fotoaparatom marke Jašika, japonske proizvodnje. To je fotoaparat z dupljim (dvostrukim) lečama. Jedna leča je fotografski objektiv – objektiv koji fotografira, a druga je tražilo – on molji obločec, gljedi se odzgor. Tražilo na fotoaparato ima zrcalo od 45 stupnji. Otvor objektiva se zove blende. Dok je nekaj kaj očemo snimiti bolje osvetljeno, namesti se menši otvor blende, a dok je slabeše osvetljeno, unda nam treba vekši otvor blende. V noči, dok je prirodna svetlost ne dosta, koristimo blic. Pre somomo snimanjo, roka mora biti joko pre mirom inače slika nabo oštra.
Dok smo snimilji kaj smo šteli, moramo razviti filma. Nejde to baš kak na našima mobiteljima 🙂 Za razvijanje nam trebaju 3 tacne. Jena de se fotopaper osvetlji, pok se dene razvijač – ne smeti dogo držati jer sljika počrne. V drugi tacni je fiksir, a tretja nam tre za splovljanje tekučom vodom – do pol vure i moramo jedno 3 pot menjati vodo. Razvijeni film se zove negativ, a razvijeni kipec je pozitiv. V prostoriji de razvijamo filma, tre i posebno osvetljenje – črljeno svetlo. Probljem im je bil sušiti te sljike zbog vlage f prostoriji.
Sljikalo se se i svašta – školske priredbe, štafete, fašenki, KUD-ove priredbe…
Denes nam je se nekak ljekše – zememo mobitelja, stisnemo tipko i eto, več si na kipeco. Probljem je kaj te kipeci i ostono na mobiteljo v veljki večini slučaji. Popularni so i selfiji, a zeznal sem i da je prvi poznoti selfi snimil Robert Cornelius još 1839. Moderna tehnologija je sam moderna, a držati v roki starinske kipece je ipak nekaj posebnoga. Ne mislite i vi tak? Fola vam na pažnji! „
K tome nam je Lovro pokazao i stare fotografije snimljene tim aparatom. Učiteljica Volar je na njega istakla ponos riječima: -Lovro je učenik za poželjeti – vrijedan, marljiv, odgovoran, uporan, svestran. Ne odustaje od zacrtanih ciljeva. Voli učiti, stjecati nova znanja te ih dodatno samostalno proširivati-rekla je njegova mentorica koja uživa raditi s malim istraživačima.
