Svake se godine 16. listopada obilježava Svjetski dan hrane, na dan kad je 1945. godine u sklopu Ujedinjenih naroda (UN) osnovana Organizacija za prehranu i poljoprivredu. Tim povodom razgovarali smo sa Sinišom Golubom,ravnateljem Međimurske prirode.
– Ovaj se dan obilježava u više od 150 zemalja svijeta. Nekako paralelno, tijekom prve polovice listopada diljem našeg dijela svijeta slave se tzv. Dani zahvalnosti za plodove zemlje. Ljudi se, poput svojih davnih predaka, klanjaju moćnoj prirodi iz koje dobivaju hranu, okupljaju se i zajednički blaguju lokalna i friško spremljena jela. To su događaji podjednako za ljude i za bogove, vrijeme kad sve drugo na trenutak zastane i kad su u središtu svačije pažnje netom ubrane plodine.
Subota u Križovcu?
– Prošle je subote u međimurskom Križovcu po prvi put održana manifestacija Eko kotlić na Trgu međimurske prirode. Čak 13 udruga i grupa okupilo se oko pojedinačnih vatri, miješalo plodove zemlje, zatim blagovalo različitost obilja, a usput spoznavalo što se sve čini na zaštiti prirode Međimurja. Gljivarsko društvo Smrčak prezentiralo je obilje gljiva koje rastu u Međimurju, uz posebni naglasak na one jestive više puta i one jestive samo jednom.
Posebno za istaknuti?
– Važan je završni čin manifestacije, blagovanje hrane, ali još je važniji proces. Naime, svaka je kuharska grupa ujedno i dionik u zaštiti prirode rodnog Međimurja, a proces na Trgu prirode bio je u znaku neprestanog kretanja od kotleka do kotleka, druženje, razmjena informacija i ideja, umrežavanje. Ljude je lakše okupiti i motivirati na akciju ako proces uključuje i toplu hranu. Tome nije izuzetak niti zaštita prirode, a Trg međimurske prirode pokazao se kao odlično mjesto tog okupljanja. Tome i služe trgovi diljem svijeta, zar ne? Trg međimurske prirode proglasio je, točnije imenovao Grad Mursko Središće u travnju 2010. godine na moj skromni prijedlog, a do današnjeg dana postao je prepoznatljiv diljem Hrvatske, jer kroz njega je prošlo na desetke tisuća posjetitelja koji u Međimurje dođu kao namjernici – rekao je Siniša Golub, ravnatelj Međimurske prirode.
Vezano uz manifestaciju, čuli smo za vaše osobno otkriće?
– Da. Istaknut ću ga za kraj. Udruga „Vidovski zlatari“ iz Donjeg Vidovca počastila je sudionike manifestacije s čak tri jela. Pomalo bojazno, pripremili su tzv. zlatarski krumpir koji je u svojoj jednostavnosti toliko genijalan i izvrstan da je upravo najbolji simbol onoga što bi jelo trebalo biti: umjetničko djelo složeno od 2-3 lokalne namirnice uz tek prstohvat soli. To jelo savršeno ilustrira težački život naših predaka, život kakav moderne generacije Međimuraca ne poznaju i sve teže evociraju. I upravo je to dodana vrijednost takvih manifestacija: otkriće biserja koje se iz generacije u generaciju prenosi kroz iskustvo pojedinca i kolektiva – rekao je s dozom oduševljenja.
