Fraza ˈIdem kod Briceˈ već se dobro udomaćila kod Šenkovčana. Nema tko nakon dugih 40 godina svoga rada u frizerskom salonu u Šenkovcu ne zna da se iza nadimka Brico krije brijač Ivan Novak (55).
– Brijač sam postao slučajno. Kad sam završio osnovnu školu moj je ujak brijač tražio šegrta. Zanat sam tako učio u Murskom Središću kod ujaka kod kojeg sam šegrtovao tri godine. Davnih 80-ih upisao sam i školu za brijače u Varaždinu. Ona danas više ne postoji, pa tako i moje zanimanje izumire. Sa svoje navršene 23 godine odlučio sam otvoriti svoj salon u Šenkovcu gdje živim i radim još dan danas. Bilo je to daleke 1988. godine. Do danas nisam požalio što sam postao frizer, prisjeća se Ivan.
Brade
U četrdeset godina koliko je u ovom poslu, moda se izmijenila.
– Specijalizirao sam se za muške frizure. Kada sam startao kao šegrt u modi su bile brade. Nekad je šišanje brade bilo češće od šišanja kose. Danas je brijanja daleko manje, no brade opet dolaze u modu. Do danas kroz moje je ruke prošlo najmanje 10.000 muških glava! Po pitanju frizure, muškarci su jako jednostavni. Najčešće frizure su im: „Brico, isto kao i zadnji put!“ U odnosu na žene, muškarci nemaju puno prohtjeva. Oni ne pamte čak niti kakvu su frizuru željeli, no te pojedinosti pamtim ja. Unaprijed znam kako ošišati koju glavu, govori nam kroz smijeh.
Izumiranje
Da posla ima svjedoči dugovječnost njegovog salona koje je preživio sve ekonomske krize posljednjih godina.
– Svakog dana u 7:00 sati kada počinje moje radno vrijeme, pred salonom me čeka nemali red. Ispred sebe imam još desetak godina rada, ako me posluže noge i kralježnica koji naročito pate u ovom poslu. Imam sinove, no danas nije kao nekad. Oni me neće zamijeniti u poslu. Moji sinovi Bruno (28) i Nikola (27) odabrali su potpuno drugačija zanimanja, bave se računalstvom. Moje zanimanje je izumiruće, ističe Ivan.
Ne razmišlja mnogo o budućnosti, govori nam. Ipak, budućnost ovog dugovječnog salona ostaje neizvjesna.
