Tri sindikata obrazovanja i znanosti napokon su objavila kada planiraju štrajk u školama i na visokim učilištima. Organizirat će ga idućeg tjedna, između 17. i 21. ožujka. Počet će s jednodnevnim štrajkom, ali točan dan još ne žele objaviti.
Datum štrajka bit će objavljen 48 sati prije njegova početka. Riječ je o tjednu u kojemu oko 30 tisuća učenika osmih razreda polaže u školama nacionalne ispite. Prema najavama sindikalaca, štrajk će biti dug, a obuhvatit će oko 1000 ustanova u kojima sindikati imaju svoje podružnice, piše Jutranji List.
Školski sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat znanosti i visokog obrazovanja traže od Vlade ispunjenje pet zahtjeva – povećanje osnovice od 10 posto, redefiniranje koeficijenata, privremeni dodatak kao materijalnu satisfakciju dok se sustav koeficijenata ne uredi, odgodu reforme u strukovnim školama i sistematizaciju pojedinih radnih mjesta u sustavu znanosti i visokog obrazovanja kroz nove pravilnike.
“Sindikate se u ovoj zemlji uvažavalo samo onda kada su pokazali zube. Tako je bilo i 2014. i 2019., zašto tako ne bi bilo i 2025.! Ovo je sada finale, tjedni i mjeseci koji slijede su ključni – ili ćemo svi zajedno pružiti otpor i uspjeti ili ćemo zašutjeti na dugo vremena. Nema alternative”, poručuju kroz proglas kojega prenosimo u cijelosti:
“Danas smo ovdje jer se nismo dogovorili s Vladom. Pristupili smo postupku mirenja u dobroj vjeri, nadajući se da će druga strana prepoznati opravdanost naših zahtjeva i da ćemo zajednički iznaći način da konačno uredimo sustav obrazovanja i znanosti, na dobrobit naših članova i svih zaposlenika.
Pet zahtjeva
Izašli smo s pet zahtjeva – tri su vezana uz poboljšanje materijalnog statusa, a dva su povezana s nematerijalnim traženjima. Na prvom sastanku mirenja, Vladinim pregovaračima jasno smo dali do znanja da bi nas zadovoljilo prihvaćanje tri od pet zahtjeva. Svi zahtjevi pokrivaju sve najbitnije probleme u sustavu, čije nas nerješavanje već duže opterećuje i na koje ova tri sindikata ukazuju u zadnjih godinu i pol.
Prvi je zahtjev bio povećanje osnovice od 10 %, što je bilo nužno da bi se zadovoljio formalno-pravni okvir kojim su pokretanje socijalnog spora, postupak mirenja i štrajk legitimni i zakonski opravdani. Podsjetimo, sva četiri obrazovna sindikata nisu potpisala Dodatak I. TKU, kojim je ponuđen rast osnovice 3 + 3 %.
Drugi je zahtjev bio redefiniranje koeficijenata kroz Uredbu o koeficijentima, čime bi se riješio krucijalni problem u sustavu obrazovanja i znanosti, a to su neadekvatni koeficijenti.
Treći je zahtjev navezan na drugi, tražili smo privremeni dodatak, kao materijalnu satisfakciju dok se sustav koeficijenata ne uredi. Dakle, ili mijenjanje koeficijenata ili dodatak, a ne jedno i drugo.
Četvrti i peti zahtjev su nematerijalne prirode, dakle njima se ne opterećuje državni proračun. Prvi od njih je zahtjev da se sustav znanosti i obrazovanja izuzme od ocjenjivanja, kako je ono definirano Zakonom o plaćama i Uredbom o ocjenjivanju. Drugi nematerijalni zahtjev je bio dvojak: odgoda frontalnog uvođenja reforme strukovnog obrazovanja, tzv. modularne nastave, i sistematizacija pojedinih radnih mjesta u sustavu znanosti i visokog obrazovanja kroz nove pravilnike, uz aktivan angažman Ministarstva i Vlade.
Oba ta nematerijalna traženja Vlada je bila spremna prihvatiti, ali pod uvjetom da potpišemo Dodatak I. TKU. To je za sva tri sindikata bilo neprihvatljivo jer bi potpisivanjem Dodatka I. izgubili mogućnost štrajka, koji se može pokrenuti jedino zbog zaštite materijalnih i socijalnih prava zaposlenika.
Cijeli članak pročitajte na web stranici Jutarnjeg Lista.