Isus nas danas u evanđelju poziva na vjeru u njegovu prisutnost u sakramentu Euharistije. Vjera u Isusa dovodi nas pred tajnu posvećenoga kruha i vina, pred tajnu Isusova predanog tijela i prolivene krvi, drugim riječima, pred tajnu Isusova života što ga je on živio i darovao za nas. To je tajna istinskog života, a krije se u sitnom znaku komadića kruha i kapljice vina. Pred tom tajnom Isusov učenik izazvan je na vjeru. Isus tvrdi da o tome znaku, o toj tajni vjere i o tome sakramentu ljubavi ovisi život svakog čovjeka, život svih ljudi, spasenje cijeloga svijeta.
Nije lako u sve to povjerovati. Mi bismo možda radije htjeli da nam Isus dade kruh za ovaj život, da nam dade rješenje naših sadašnjih, ovozemaljskih problema, problema naših obitelji ili onih što ih naš narod i svijet sada dramatično proživljava. Htjeli bismo da nam Isus sada osigura mir, blagostanje i dobar standard, da nam osigura slobodu, radostan i siguran život, mirno uživanje u zemaljskim dobrima.
Židovi su vapili za hranom u pustinji. Bili su gladni zemaljske hrane. Bog je tada njihovu glad utažio manom. No, nije se u njima dogodila promjena života. Nisu zbog toga iskrenije vjerovali Bogu, njegovim planovima i njegovoj ljubavi. Ostali su u pustinji i nisu dočekali ulazak u obećanu zemlju. Prema tome, pun želudac nije jamčio trajan, sretan, bolji život. Isus nam obećaje više, daje nam više. Daje nam samoga sebe, svoje tijelo i krv. Daje nam život i hrani nas sobom na putu života. Nikada nismo sami. Nema toga trpljenja, toga umiranja i smrti koji bi mogli ugroziti svjetlo i smisao što ga Isus daje našemu životu. On nam obećava vječni život koji se sada hrani na njegovu daru Euharistije. To je život koji ne može uništiti ni ljudska mržnja ni moderno oružje ni strašna neprijateljstva. Ono što nam Isus daje u Euharistiji jače je od svega.
Bog je sam postao kruh. Isus, Božji Sin, on je Kruh. On je sišao s neba da nam bude hrana vječnoga života, da siti svoju obitelj Božjom mudrošću, dobrotom i ljubavlju, da nas učini sposobnima za međusobno darivanje kao što se on nama darovao. Isus sama sebe nama daje kao kruh. To je pouka svima nama koji sebe držimo njegovima, da budemo jedni drugima kruh. Mi smo ljudi pozvani da umjesto gramzljivosti i pohlepe budemo jedni drugima dobri kao kruh. Euharistija, Sveta misa, svake nas nedjelje na to potiče. Zato se i zove Gozba ljubavi. U toj ljubavi sve možemo riješiti.
Najveći nedostatak ljudskoga života na ovome svijetu jest pomanjkanje ljubavi. Zato svatko od nas treba u sebi izgrađivati čovjekoljublje dok nas Gospodin hrani svojom nebeskom snagom, kruhom s neba. Budimo jedni drugima životna sigurnost i radost, potpora u svim nevoljama, a zauzvrat će nam Bog darovati stostruko.
Isuse vjerujem da si prisutan u sakramentu Euharistije u tajni posvećena kruha i vina. Vjerujem Isuse da o tome sakramentu ljubavi ovisi život svakog čovjeka, život svih ljudi, spasenje cijeloga svijeta, jer nam ti u tome sakramentu daješ samoga sebe, svoje tijelo i krv. Tvoje nam uskrsnuće govori o neuništivosti života koji se hrani darom Euharistije. Hvala ti Isuse koji nas tom ljubavlju hraniš u svakoj svetoj pričesti. Daj nam da te kod svake svete mise primamo s velikim poštovanjem, dubokom pobožnošću i žarkom ljubavlju.