Josipa Janušić (24) iz Prekope mlada je i vedra djevojka koja je odlučila da je njezina dijagnoza neće spriječiti da od života uzme ono najbolje. Josipa pati od cerebralne paralize, stanja koje karakteriziraju slabi mišići, ukočenost i slaba koordinacija tijela, navodi se u medicinskom priručniku. Osobe s ovom dijagnozom i dalje imaju priliku za kvalitetnim i ispunjenim životom, a terapijsko jahanje jedna je od najboljih aktivnosti koja ima se može pružiti.
Josipu na jahanje prati njezina majka Štefica koja nam govori:
– U srednju školu Josipa je išla u Zagreb. Jahanje ju izrazito veseli, zato sam ja tu da je odvedem i pratim. To je malo što mogu učiniti za nju. Osim što se ovdje druži s ljudima, jahanje joj pomaže za razgibavanje tetiva i mišića. Dolazimo ovdje u Konjički klub Međimurje već pet mjeseci. Otkako je Josipa završila školu i vratila se u Međimurje.
Od svega, ovu nasmijanu djevojku najviše muči društvo.
– Završila sam srednju školu za zanimanje upravnog referenta u Centru za odgoj i obrazovanje. Jahala sam terapijsko jahanje i prije srednje škole, no kako sam otišla iz Međimurja, to se uvelike prorijedilo. Otkad sam se vratila, ponovno sam krenula jahati. To me veseli jer ovdje nemam prijatelje. Svi su oni ostali u Zagrebu ili se raspršili po Hrvatskoj. Moja Mima kako kobilu zovem iz milja, uz obitelj, jedina mi je prijateljica koju ovdje imam. Nedostaju mi moji vršnjaci i prijatelji pa mi druženje s kobilom Mimom bude kao razgovor s prijateljicom – govori nam Josipa.
Jahanje ima brojne benefite, a na neke od njih ukazao je Josipin terapijski trener Toni Habjan.
– Jahanje pomaže i zdravima, a kamoli ne bolesnima. Za terapijsko jahanje najvažnije je da se tijelo čovjeka giba, ono je u neprestanom pokretu. Kod djece je najbitnije to što se pokrene mozak. Kada dijete osvijesti da mora upravljati tolikom životinjom i da je odgovorno za sebe, mozak djeteta se instantno pokrene. To vidite po njihovom crvenilu u licu, da je mozak aktiviran. Na taj se način mozak pokreće i vježba. Terapijsko se jahanje mora provoditi u kontinuitetu, neovisno o vremenskim uvjetima i dobu godinu, barem tri puta tjedno. Sve ispod toga nema utjecaja. Početno terapijsko jahanje je ono bez sedla, samo terapijsko remen. Konj svojim hodom stimulira zdjelicu čovjeka i naj način je razgibava. To je posebno bitno za one bolesne koji većinu vremena provedu sjedeći – ističe Toni.
