Prije samo koji tjedan započela je realizacija projekta Eco Bridge kojim je obuhvaćena i obnova čakovečkog Perivoja Zrinskih. Tek što je obnova započela, vijest o planiranom uklanjanju paviljona izazvala je lavinu negativnih reakcija građana. O tome zašto se Čakovčanci žale i zašto zagovaraju uključivanje paviljona u krajobrazni projekt razgovarali smo s Danielom Hampamerom Kigom (56).
Daniel Hampamer Kiga grafički je dizajner, fotograf, administrator Facebook grupe Čakovčanci i Čakovčanke te veliki poznavalac čakovečkog mentaliteta.
Ispričao nam je što paviljoni i perivoj Zrinskih znače Čakovčancima, koliko i svim Međimurcima.
-Paviljoni su svojevrsni kulturni spomenici grada koji kod građana bude sjećanja, nostalgiju i čežnju za nekim starim vremenima. Park je 1975. godine proglašen spomenikom parkovne arhitekture. U to vrijeme bio je i nanovo uređen te su se o njemu brinule nadležne službe. U parku se nije moglo boraviti u bilo koje vrijeme, a nije se smjelo niti hodati po travi. Kad je taj pritisak popustio, tijekom 80-ih godina stvoreno je nekoliko punktova. Na tim su se punktovima mladi mogli družiti, svirati i razgovarati uz piće. Tu smo odrastali, a jedan od tih punktova bio je i paviljon Honolulu.
Imena
Nije poznato kako je paviljon Honolulu dobio ime, no zna se da je paviljon stariji od 70 godina.
– Prema svjedočanstvu starijih ljudi s kojima sam imao priliku pričati, Honolulu ima najmanje 70 godina. Ne mogu se sjetiti od kud potječe ime paviljona Honolulu, no svaka je generacija paviljonima dala ime po nekom događaju koji ga je obilježio. Iako danas on više ne postoji, uz šetnicu s vanjske strane jezera postojao je paviljon koji smo zvali Stonehenge. Ime paviljona usmeno se prenosilo iz generacije u generaciju, ali i mijenjalo. Kako službeni naziv nije postao, ne postoji zabilježeno koja su imena oni nosili kroz povijest.
Simbol grada
Zašto Međimurci tako gorljivo brane očuvanje paviljona? Za Daniela odgovor na to pitanje poprilično je jasan.
– Paviljoni imaju velik simbolički značaj u prostoru. Gotovo da i nema pojedinca koji uz njih ne veže neko svoje vlastito sjećanje. Između ostalog, tu su se rađale prve simpatije, ljubavi i sklapala prijateljstva. Ljudi u grupi slažu se da bi oni trebali biti preuređeni, ali i da bi njihovo uklanjanje trajno izmijenilo vizuru parka. Prema novom projektu, nisu predviđene nikakve sjenice, nema alternative koja bi ih zamijenila – istaknuo je D. Hampamer.
Apologete
Zagovornik očuvanja paviljona u parku uz Daniela Hampamera Kigu i mnoge druge je i dugogodišnji profesor Aleksandar Roža.
– Iako bi tu informaciju trebalo dodatno provjeriti, paviljoni potječu iz vremena Mađara u Međimurju. Stari su dakle više od stotinjak godina. Ako su preživjeli tolike vlasti i vremena, zašto sada ne bi preživjeli nekakav ˈnapredniˈ krajobrazni projekt? Oni su više od fizičkih entiteta u prostoru parka. To su simboli sjećanja mnogih generacija. Nema onoga tko uz njih ne veže jedan dio svog odrastanja. Čak i ako nisu bitni dijelove nečije biografije, bitni su zbog drugih funkcija koje su imali. Ne treba ih tako samo vulgarno vezati uz pijančevanja i ljubakanja, već su imali i funkciju usputnih stajališta za sve one koji su se željeli odmoriti, skloniti se od kiše, sjesti i razmisliti u intimi parka. Iz tog razloga smatram da bi bilo barbarski srušiti mjesta od vitalnog značaja za stanovnike grada i svih Međimuraca. Ne protivim se pritom obnovi i unaprjeđenju javnog prostora i javih površina, već devastiranju zbog vizije i hira idejnog tvorca projekta koji nije vodio računa o željama i potrebama građana – istaknuo je A. Roža.
Najava projekta Eco Brigde kojeg sufinancira EU započela je još u vrijeme bivšeg gradonačelnika Stjepana Kovača, a sada projekt kreće sa realizacijom. Na čelu grada nova je vlast s gradonačelnicom Ljerkom Cividini. Nije poznato hoće li se u konačnici uvažiti apeli građana i paviljoni dodati u projekt ili će se on u konačnici izvesti prema idejnom planu?