Iako ih povezuje isto prezime, Katica i Ljiljana Marđetko, dvije izvanredne žene iz Kotoribe, nisu u rodu. Njih dijeli jedna kuća i 8 godina, a gotovo svaki dan dijele kavicu i kolače te svoju predanost kulturno-umjetničkim aktivnostima, tradiciji i humanitarnom radu kao članice Društva žena Kotoriba, koje su nedavno na svečanoj sjednici za svoj angažman u toj udruzi primile i veliko priznanje, medalje Općine Kotoriba!
– Ova mi je nagrada došla kao najljepši poklon za rođendan! Zadovoljna sam i sretna što sam pred kraj svog života dobila nagradu za sav trud koji sam uložila u sve tijekom svih ovih godina – rekla je Katica, koja će 5. listopada 2024. godine proslaviti i svoj 77. rođendan, a njezina kolegica Ljiljana (69) je dodala:
– Zaista je lijepo dobiti tu nagradu, osjećam se sretno, zadovoljno i ispunjeno!
SAKUPLJAČICA POREZA I KROJAČICA
Katica Marđetko na prvi je pogled obična žena, nekima je bila i trn u oku jer je 35 godina radila u poreznoj upravi u Kotoribi i Prelogu i njezin nezahvalan zadatak bio je naplaćivati poreze. Katica ima supruga Stjepana, koji je bio trgovac, sinove Dejana i Sašu, snahe Melani i Josipu te troje unuka: Roka, Martu i Gašpara, koji su njezini najmiliji i velika radost.
Slično je i s Ljiljanom Marđetko. Supruga je građevinara Josipa te imaju sina Vitomira i kći Renatu, snahu Željku i zeta Antuna i tri unuka: Edija, Maksa i Andriju, koji su njezina najveća sreća. Cijeli je svoj radni vijek radila u trikotaži MTČ-a u Kotoribi, ali već sa 48 godina otišla je u invalidsku mirovinu jer se već od svoje 26. godine, a i dan danas, bori s rakom.
ANGAŽIRANE ČLANICE DRUŠTVA ŽENA KOTORIBA
Katica i Ljiljana su međutim uz posao i majčinstvo (ili borbu za zdravlje), izuzetno angažirane i u zajednici, posebno kao vrijedne članice Društva žena Kotoriba. Katica je u toj udruzi već oko 60 godina, od 3. razreda srednje škole te je u sklopu udruge plesala, pjevala i glumila.
– Sudjelovale smo u svemu, preskidale se za svaku točku. Glumiti nas je učila gospođa Starčević, a pjevale smo u početku kako smo znale, dok nas je kasnije učila prof. Ljubica Crnčec, koja danas vodi Pjevački zbor Udruge umirovljenika Prelog – prisjeća se Katica, koja je 28 godina pjevala i u crkvenom zboru u Kotoribi, i dodaje:
– To je društvo odmalena bilo dio mog života. Moja pokojna majka Veronika Rajher bila je jedna od osnivačica tog društva, koje se tada zvalo Antifašistički front žena, a članica mi je bila i starija sestra, Terezija Radmanić, pa sam uz njih dvije i ja odmalena bila u tome. Seoske žene rado su se priključivale tome ostavile su kućanske poslove, kojih je uvijek bilo ni nisu mogli pobjeći, i krenule u akciju!
‘OSTAVI TAJ VEŠ, MUŽ NEK IDE NA GEMIŠT, DJECA NA SPAVANJE, A TI NA PLESANJE!’
Jedva su dočekale odmak od svakodnevice, ali izbora im doduše nije dala ni tadašnja predsjednica i pokretačica udruge Marija Vadas, koja im je, kaže Katica, došla i odrješito rekla:
– Katica, ostavi taj veš (koji se tad ručno prao), muž neka ode na gemišt, djeca na spavanje, a ti idi plesati i pjevati!
Katica Marđetko članica je Društva žena Kotoriba i danas, a iako je, kaže, sa 54 godine otišla u mirovinu, ne miruje ni danas. Teško bi bilo nabrojati sve što je učinila za zajednicu tijekom svih ovih godina, no ukratko: uključivala se u mnogobrojne humanitarne akcije te akcije društva, pomagala je i u poplavama, pomoći izbjeglicama, bila i članica Socijalnog vijeća općine, dobrovoljna darivateljica krvi, pomagala u čišćenju, sadnji cvijeća i još mnogo, mnogo toga. Kazivanjem svojih sjećanja i ustupanjem fotografija, puno je pomogla i u izradi „Fotomonografije“ Društva žena Kotoriba.
VEĆ 43 GODINE BORI SE S RAKOM
Slično je i s Ljiljanom Marđetko, koja je u Društvu žena Kotoriba već gotovo 40 godina. Također je sudjelovala u mnogobrojnim humanitarnim akcijama. Jedna je i od osnivačica „Dana narcisa“ u Kotoribi, kada se sakupljaju donacije za bolesne, te je zaslužna za odličnu suradnju Društva žena Kotoriba sa Županijskom ligom protiv raka. U tome ju je motivirala i vlastita situacija.
– Od mladosti se borim s rakom. Nedavno sam opet bila na operaciji i kemoterapiji, koja mi teško pada, ali sve sam prebrodila. Opušta me i ručni rad. Imam veliku podršku muža, prijateljice i djece – koja su moju bolest prihvatila od mladosti. Veliku podršku daje mi kći Renata.
Ljiljanina je kći naime Renata Bermanec, koordinatorica Centra za palijativnu skrb Međimurske županije i prva magistra palijativne skrbi u Hrvatskoj. A njezin je sin Vitomir vlasnik trgovine s medicinskim pomagalima i perikama.
– Mislim da me najviše spasila dobra volja i pozitivan stav. Svaku večer već 30 godina pijem i 2 dcl vode sa žlicom meda od bagrema i ½ iscijeđenog limuna, možda je i to pomoglo – priča nam Renata.
JEDNE OD OSNIVAČICA ETNO ZBIRKE
I Katica i Ljiljana su nekoliko mandata bile i članice Upravnog i Nadzornog odbora Društva žena Kotoriba te su sudjelovale i u osnivanju i postavljanju Etno zbirke u Starom farofu, penjajući se na tavane kuća i skupljajući stare stvari. Obje rade i ručne radove (Katica hekla a Ljiljana veze), peku fine kolače, uključujući i kotoripske „vanjkovce“.
Ove dvije žene uvijek je, kažu, nešto pokretalo, a ljubav prema humanitarnom djelovanju prenijele su i na svoju djecu. Obje su pune energije, vedrog duha i ništa im nije teško. Obje obrađuju i vrt, uzgajaju cvijeće, žive punim plućima i osjećaju – ljubav.
VOLJETI LJUDE JE PUT DO SREĆE
– Treba voljeti i poštovati ljude, ne zamjerati niti mrziti nikoga, treba pomagati drugima. To je jedini put do sreće! – istaknula je Ljiljana, a Katica je dodala:
– Koliko god da me netko nekad povrijedio, na nikoga se ne srdim i sve brzo zaboravim, nisam zlopamtilo. Svi bi si trebali međusobno pomagati, voljeti se i ne uzimati si ništa za zlo. U prvom redu treba biti čovjek!
Tako je! Čestitke na medalji općine i dugogodišnjoj posvećenosti humanitarnom radu i zajednici od srca im želi i Medjimurski.hr!