Svake godine, unatrag nekoliko godina u Murskom Središću prisjećaju se 8. studenog kada je u ondašnjim Međimurskim uglenokopima život izgubilo desetero rudara. Bila je to najteža nesreća u kolektivu koji je ugljenom hranio stotine obitelji, gradio Mursko Središće čiji su rudnici, jedni od najkvalitetnih, postali poznati po ‘mrkom uglenjom’.
Autor ovog priloga imao je 11 godina kada mu je toga dana u jami Maj 3 poginuo susjed Franc, kako su ga zvali. Živjeli smo u zgradi u Rudarskom naselju broj 6, stan preko stana. U zgradi, rudarskom naselju čitavom mjestu Francova smrt je bolno odjeknula.
Prošlo je mnogo vremena, a analizirajući njegove potomke znao sam da je imao kći Dragicu, mladu, uglednu djevojku… Znam da je kao medicinska sestra radila u Bolnici Čakovec, da se je udala za mog auto-instruktora Stevu Katića preuzevši njegovo prezime. U nedavnom razgovoru o tome s Čakovčankom Karolinom Juzbašić (ona je bila začuđena mojim saznanima) rekla mi je:
– Po majčinoj strani unuka sam Franje Kodbe. Rudara koji je poginuo u velikoj rudarskoj nesreći koja se dogodila 8. studenog 1961. godine u Murskom Središću. U toj nesreći deset rudara izgubilo je život. Moj djeda bio je rudar – palilac mina. Već kao 16-godišnji mladić počeo je raditi u rudniku, a pod zemljom u rudarskim oknima proveo je 26 godina. Iako tada još nisam bila rođena, priče o njemu koje sam čula od bake i mame ispunjavaju me ponosom.
Sve sam to saznao zamolivši Karolinu da to javno obznani. Rado je prihvatila i tako je nastala priča koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Karolina dalje nastavlja:
– Djed je bio jako marljiv radnik, dobar stručnjak te vrlo aktivan član zajednice i kolektiva “Međimurski ugljenokopi”. Omiljen među kolegama rudarima, izabran je i na upravljačke funkcije u kolektivu, tako da je bio i sindikalni rukovoditelj – kaže Karolina i nastavlja:
– Baka mi je pričala da se natjecao na državnim rudarskim natjecanjima, te da je proglašen i “rudarom udarnikom”. Nagrada koju je pritom dobio bila je cigla u količini da se izgradi obiteljska kuća. I iako je on s obitelji živio u skromnim uvijetima, djed je tu ciglu poklonio prijatelju rudaru koji je imao mnogo djece.
Noć tragedije ledi krv
– U noći tragedije djeda nije bio u službi, šihti, kako su to zvali, već je kada se oglasila sirena po nesreći žurno pohitao pomoći prijateljima rudarima. Jednom je izašao iz jame spašavajući kolegu, međutim kada se vratio natrag i sam je postao žrtvom nesreće – rekla je suznih očiju završivši:
– Ostao je dosljedan sebi i rudarskom pozivu, a baku ostavio udovicom u 38. godini i kćer bez tate.
