U izaslanstvu Općine Štrigova, koje je uoči božićno-novogodišnjih blagdana u Zagrebu preuzelo priznanje kojim je Općina postala Prijetelj djece, uz ostale, bio je i Karlo Novak Posavec (14) učenik osmog razreda. Skroman i tih, ali izuzetno marljiv u školi i kod kuće.
– Karlo je vrlo dobar učenik i sudjeluje u svim školskim aktivnostima. Vrijedan je u školskom vrtu. Kad treba zaštihati, okopati, pokositi…Karlo je uvijek tu. I kod postavljanja panoa, raznošenja nekih stvari… Karlo je uvijek prvi. Povrh toga Karlo redovito nastupa na školskim i drugim priredbama sa svojom harmonikom. Zato smo smatrali da tako marljiv učenik mora biti u našem izaslanstvu koje će preuzeti priznanje u Zagrebu – kaže nam Stanislav Rebernik, ravnatelj OŠ Štrigova i načelnik Općine Štrigova.
Svirao je Karlo na priredbama harmoniku, ali ne bilo kakvu. Počeo je na klasičnoj klavirki, a sada “rastura” na dijatoničnoj harmonici, poznatijoj kao frajtonerica, kakva se najčešće koristi u alpskim zemljama poput Austrije, Slovenije, Njemačke, Italije… Karakteristična je po tome što svaki red tipki ima različite tonove, ovisno o tome otvara li se harmonika ili zahvata, odnosno uvlači li se zrak u mijeh ili ispuhuje. Takvu vrstu harmonike izuzetno je teško svirati, a u Međimurju i nema drugih svirača osim Karla. Odmah tu preko granice, u Sloveniji, puno je pravih virtuoza, a jedan od njih je i Srečko Kotnik. No, o njemu u drugom dijelu teksta.
Karlo živi u predjelu Svetog Urbana poznatom kao Veliki Kozlovčak, na samoj granici sa Slovenijom. U prostranoj kući stanuje s majkom Marinom, bakom Marijom i djedom Alojzom Novakom, koji mu je usadio ljubav prema glazbi i harmonici. A Karlova glazbena priča seže u prvi razred osnovne škole, kad je naučio čitati i pisati.
– Još prije nego sam krenuo u školu djed mi je kupio malu harmoniku koju sam svirao kako-teko. Po sluhu. No, kad sam u prvom razredu naučio čitati i pisati, dao mi je svoju prekrasnu crvenu harmoniku marke Weltmeister sa 120 basova i pozvao Mateja Ščavničara da me podučava sviranju. I dobro mi je išlo. Nastupao sam na školskim priredbama u Štrigovi, Železnoj Gori i u drugim prilikama. No, strašno me opijao drugačiji zvuk, zvuk dijatonične harmonike na kakvima su odsvirane sve slovenske narodno-zabavne pjesme.
Znao sam da ću jednog dana imati takvu harmoniku, štedio sam za nju svaku kunu koju sam dobio za rođendan ili u drugim prilikama. Čak sam išao i raditi, pomagati u vinogradima i šumi – pripovijeda Karlo, koji je izuzetno visok i (pre)ozbiljan za svoje godine.
– I onda sam u jesen 2022. godine, poslije berbe grožđa, naručio novu frajtonericu u Ptuju, marke Alpen classic, i sam platio tri tisuće eura. Mojem veselju nije bilo kraja. No, više sam se s njom mučio nego učio. Nije bilo nikoga da mi pokaže barem osnovne stvari. Za Vincekovo prošle, 2023. godine, slučajno sam naletio na jednu veselicu u slovenskom selu nedaleko Vidikovca na Mađerkinom bregu iznad Štrigove. Čovjek je svirao dijatonično harmoniku tako dobro da sam stao i slušao ga i slušao. U jednom trenutku sam mu prišao i stavio na harmoniku, tamo gdje su bile i druge novčanice, 10 eura i nastavio slušati.
On je prestao svirati, prišao mi i kazao: “Ti si edini pubec (dječak) keri mi je platio za muziku!”. Upoznali smo se, a ja sam ga upitao zna li koga da me poduči svirati na takvoj harmonici? “Ja podučavam, ja ti mogu pokazati!”. Bio je to poznati slovenski glazbenik Srečko Kotnik i od onda redovno svakih tjedan-dva se mi nalazimo, sviramo i učimo – kaže Karlo. Harmoniku ne skida sa sebe. Pokazuje tehniku sviranja, akorde, basove… A kad je zasvirao zvučalo je kao da svira cijeli orkestar.
– Ljetos smo, poslije sedmog razreda, bili na maturalnom putovanju u Istri, odnosno Brijunima. Tamo smo sreli i brojne slovenske turiste, a među njima i glazbenike, koji su stalno svirali. Na povratku brodom s Brijuna prema Fažani opet su počeli svirati, prišao sam im, i tako, riječ po riječ, rekao sam im da i ja nešto znam svirati.
Pitali su me želim li probati i ja sam zasvirao, a ostali su me pratili. Dakle, u tih desetak minuta plovidbe ja sam zaradio 50 eura, koje su mi dali putnici, vjerojatno zadovoljni onim što su čuli. Bio je to moj prvi honorar od glazbe – smije se Karlo i dodaje da već skuplja novac za novu dijatoničnu harmoniku Munda. Veću, kvalitetniju i mekaniju, ali košta oko 4,5 tisuća eura.
Naglasili smo na početku ovog teksta da je Karlo vrlo vrijedan i marljiv. Voli pomagati svima, a pravi je “gazda” i u djedovim vinogradima. Naime, Alojz Novak (82) poznati je vinogradar, ali godine čine svoje, pa je, uz majku Marinu, Karlo glavni u goricama. Već zna i orezivati vinovu lozu, vozi vinogradarski traktor, kosi, malčira, prevozi grožđe kod berbe.
Poznaje sve vrste vinove loze, zna osnovne karakteristike pojedinih sorta grožđa. Vjerojatno će jednog dana, uz majčinu pomoć, nastaviti djedov posao. Zna jako dobro cijeli proces nastajanja vina. Ali…
– Volio bih raditi u vinogradu, ali i svirati. To mi je u krvi. No, prije svega krenut ću u srednju školu, vjerojatno za automehaničara ili neku sličnu struku, jer me i to zanima. Imam starog motorkotača kojim se vozim, ali i popravljam ga.
Vidjet ćemo što će u konačnici donijeti budućnost – ozbiljno zaključuje Karlo, a onda zasvira tako srčano i iskreno da se djed mogao samo opustiti i uživati.
Vaš reporter drage volje mu je pravio društvo u tome. Bravo Karlo!