Dragutina Košaka (58) iz Gornjeg Kuršanca život nije mazio. Danas je u kolicima i jedva sastavlja kraj s krajem.
– Da nema jedne gospođe kod koje sam na stanu, ne znam što bi se sa mnom dogodilo – kaže Dragutin dok razgovaramo s njim nedaleko kuće u kojoj sada živi.
– Sva sreća da imam ova kolica na električni pogon, pa mogu po neku sitnicu do trgovine i natrag. Pojeo me šećer. Prije tri godine odrezali su mi i nogu, ali još nije dobro – pripovijeda zagledan negdje u daljinu.
– Radio sam u Ljevaonici u Čakovcu, a onda je bolest uznapredovala. Kako zlo ne dolazi samo, morao sam napustiti i rodnu kuću, kao i brat, jer je kuću stavio pod hipoteku i igrom slučaja nije mogao vraćati kredit. Banka ju je uzela, a mi smo morali van. Ja ovako jadan smještaj sam našao tu kod jedne gospođe. Istina, dobivam i socijalnu pomoć od 900 kuna, ali to nije dovoljno ni za osnovne troškove. Sve se okrenulo protiv mene! – kaže Dragutin Košak.
