Susret popisnika redaka (73) i dvadeset godina mlađeg Zorana Horvata iz Donje Dubrave dogovaran je više mjeseci iz razloga što je Zoran želio bar jednim svojim likovnim uratkom zahvaliti autoru što je u nekoliko navrata pisao o „rastu” Zorana kao samoukog slikara koji danas ima svoj potpis i image.
Zoran i Mladen se znaju kada se je Zoran-Zoki bavio glazbom, svirajući zajedno sa svojim kolegom Krunosalvom Karlocije iz Donje Dubrave u duetu „Duo Romantik”, još su se bolje upoznali kada se je Zoki okrenuo slikarstvu bez učitelja.
Električar je po zanimanju, svakodnevno putuje na posao u čakovečku „Elektru“, a po povratku s posla tu je voćnjak, svakodnevni poslovi oko okućnice. Dani su mu nekada prekratki i to onda kada se skrasi u malom dopadljivom kućnom slikarskom kutku kraj kojeg je na stalku za svaki slučaj i gitara.
Motivaciju za slikanje mu nameće svakodnevica, najčešće glazbena pa kaže kako mu je nekada dostatan samo jedan stih za redanje boja. Prvi ocjenjivači njegovih slika su članovi obitelji, a njihove ocjene su mu potpora. Kako to obično i biva, u tome prednjači supruga Dubravka, ravnateljica u mjesnom Dječjem vrtiću „Klinčec“, a sinovi ga usmjeravaju na motive današnjice. Važan mu je pogled njihovim očima.
Najveća mu je radost što ljudi pokazuju interes za njegovo slikarstvo, jednako kao i za pjesme koje im je nekada svirao. Veseli se kao dječak svakoj novoj slici, a pogotovo kada one završavaju na zidovima mnogih domova.
Za jednu takvu je želio da završi na zidu autora priloga jer drži što je on njegovom likovnom stvaralaštvu bi njegov promotor. K tome sam mu zada dar napravio grafiku vodenice jer znam da je rastao uz njih u rodnom Murskom Središću.
Ja ću k tome dodati da me takvi znakovi pažnje raduju, pogotovo od onih koji znaju da iza toga uratka stoji čovjek koji obostrano zna cijenit ljudske sposobnosti, a tak je upravo Zoran Horvat-Zoki iz Donje Dubrave.