Već više od godinu dana, Ivan Škriljevečki iz sela Škriljevac u Zagorju, radi u Međimurju. Ovaj iskusni vozač kamiona s više od 20 godina rada na istom, sa svojim kolegama iz Međimurja radi na rekonstrukciji pješačke staze u Nedelišću. Iako je jedni Zagorec u skupini, kako nam govori, njegovi kolege potrudili su se da se osjeća „dobrodošlo i prihvaćeno.“
Ovo je njegov prvi toliko intenzivni i dugotrajni kontakt s Međimurcima, a njegovo iskustvo i više je nego pozitivno.
-U Međimurju radim već godinu danas i tu sam na terenu s domaćim dečkima svakog dana. Tijekom ovog vremena rada u Međimurju shvatio sam nekoliko stvari, a koje se čine na prvu nespojivima. Ipak, moje mi iskustvo govori drugačije. S jedne se strane Međimurje i Zagorje u potpunosti se razlikuju. Ovo je kao jedan mali novi svijet u koji uplovite čim pređete dravski most. S druge pak strane, puno smo sličniji nego što mislimo – istaknuo je Škriljevečki referirajući se na kajkavsko narječje, slične tradicije i karakter ljudi.
Ipak, Međimurci imaju kolektivnu osobinu koja ih ističe u odnosu na Zagorce, a to je radišnost, smatra Ivan. U tome su nešto bolji od Zagoraca, govori kroz smijeh i nastavlja:
-Ono što me posebno dojmilo kod Međimuraca je to što su izuzetno vrijedni ljudi. U to sam se uvjerio promatrajući kolege. Također, ovdje sam stekao ne samo kolege, već i prijatelje, a neki od njih postali su i naši obiteljski prijatelji.
Ako se pita Škriljevečkog, iako neke razlike postoje, brojne od njih samo su rezultat potenciranja različitosti, a ne osnovane činjenice.
-Spoznao sam da smo sličniji nego što mislimo. Dobro se razumijemo, a opet, tu je taj naš zajednički dravski most koji pruža osjećaj kao da u Međimurje dolaziš iz druge države i ulaziš u novi svijet.
Na gradilištu u Nedelišću radi nekoliko Zagoraca, no oni su raspoređeni u različite skupine, a svi su se, tvrdi naš sugovornik, snašli i više nego dobro.
-Osobno vjerujem da je u ovom slučaju nešto i do mene jer sam pozitivna osoba koja je otvorena prema ljudima i koja će se lako sprijateljiti, a opet, i oni su prihvatili mene.
Na pitanje, kako se snalazi s međimurskim dijalektom, Škriljevečki nam govori:
-Ma mi smo ko’ braća po govoru, ista majka, drugačija okolina.