Joška Mikula (70) iz Belice proživio je život kakvog se ne bi sramili ni najveći pustolovi.
– Imam svog OPG, no to je tek početak. Posadio sam lješnjake i danas sam se odlučio doći na posjed obrezati par voćaka. Ove godine bio je tek prvi urod. Prije toga imal sam jelene. Počel sam s njih šest, a u roku par let bilo ih je 76. Odlučil sam ih prodati jer su mi redovito krali kad god bi dišel lutali po svetu – govori nam Joška.
Nema gdje Joška nije kročio svojom nogom, a danas kad se nađe prilika putuje sa svojojm suprugom Nevenkom. Italija, Španjolska, Grčka i Njemačka samo neke su od onih koje je naš sugovornim posjetio zahvaljujući poslu u jednoj engleskoj tvrtci.
– Održavali smo kotlere za struju. Život mi je bio jako zanimljiv da vam iskreno velim. V to vreme živel sam na brodu, bilo je onda tam i puno migranta, a jedini sam v to vremen imal vizu za Jugoslaviju. Bilo je para ko blata, no kaj vam to znači kad je život na brodu teški.
Život Joški nije uvijek bio pjesma.
– Sam se nadam kaj teška bolest nebu došla. Pomolil bi se dragom Božeku, ali prestal sam se nadati da ga ima kad sam s 20 let završil na Golom otoku. Najbolje godine sam tak zgubil, onda da se život ˈloviˈ. Bil sam tam od 20 do 25 godine. Nema se kaj o tome reči osim da sam bil neistomišljenik, bil sam kriv režimu a nesam bil ništ kriv.Ni jedan mladi čovek nije zavredil biti tam. Bilo je tam i kriminalaca i ubojica. Bilo je teško to preživeti, otvorio nam je dušu Joška.
Nakon što se umirovio vratio se kući u Međimurje. Njegov sin živi u inozemstvu pa je zato u kući sam. Kad nije na svom posjedu, vrijeme provodi održavajući kuću. Biti besposlen nije opcija, govori nam Joško.