Prije 11 godina (3. studenog 2011.) u svom skromnom stanu u Zagrebu, sama, napuštena i gladna umrla je jedna od najpoznatiji hrvatskih pjevačica Ana Štefok, koja korijene ima u Međimurju.
Rođena je 22. travnja 1940. godine u Zagrebu. Bila je jedna od najpopularnijih hrvatskih pjevačica zabavne glazbe 1960-ih i 1970-ih godina, poznata po brojnim nastupima na Opatijskom, Splitskom, Krapinskom i Zagrebačkom festivalu, televiziji i radiju. U medijima su je često nazivali hrvatskom Connie Francis zbog prekrasnog zvonkog glasa. Jako je bila vezana za Međimurje, posebno za Donji Kraljevec, odakle je bio njezin otac Franjo Štefok. Tu je često kod rodbine provodila i školske praznike, imala puno prijateljica, i rado se vraćala. Snimila je i nekoliko pjesama o Međimurju, a svakako je najpoznatija ona s krapinskog festivala “Međimurje zeleno”.
I danas na radijskim postajama, u emisijama želja, čestitaka i pozdrava ili pak onima posvećenim evergrinima, rado puštaju njezine pjesme “Majko, nemoj plakati”, “Ja želim malo nježnosti i ljubavi”, “Nemoj nikad reći zbogom”, “Gitara Romana” i brojne druge.
Ana Štefok počela je pjevati u crkvenom zboru u svom kvartu Trnje. Potom u nezaboravnom Prvom pljesku u zagrebačkom Varijeteu. Imala je zvonki sopran, tako da je uskoro postala stalna gošća i pobjednica tada mnogobrojnih festivala zabavne glazbe.
Prvu pobjedu ostvarila je na festivalu Zagreb ’64 izvedbom pjesme “Balada” (u alternaciji s Ivom Robićem) uz oduševljene ovacije publike i izlazeći pred nju na bis ravno 17 puta. Na sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone 1968. oduševila je izvedbom pjesme “Molitva” Kemala Montena i Sabine Varešanović. Potom je pobijedila na Opatijskom festivalu 1970. godine otpjevavši pjesmu Alfija Kabilja “Želim malo nježnosti i ljubavi”. Ostat će upamćena i po nastupima na Festivalu kajkavske popevke u Krapini te posebno pjesmi “Međimurje zeleno” 1973.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća počela se gasiti zvijezda popularnosti Ane Štefok. Godine 1989. potpuno se povukla sa scene i otada se pojavljivala samo kao gošća u HRT-ovim emisijama dokumentarnog programa. Zbog pada popularnosti i nesretne ljubavi, pisali su neki, završila je na odvikavanju od alkohola, a liječila se i od depresije.
No, Željko Slunjski, novinar i publicist, čovjek koji je od sredine sedamdesetih pratio zbivanja u zabavnoj glazbi i bio prijatelj s brojnim pjevačima (s nekima još i danas), tvrdi da Ana Štefok nije bila pijanica. Bila je slomljena od života, razočarana u prijateljice.
Ana Štefok preminula je od posljedica srčanog udara 3. studenog 2011. godine u 72. godini života u svome stanu u zagrebačkom naselju Zapruđe, sama i napuštena. Željko Slunjski tim je povodom u lokalnom listu objavio opširan članak o tragičnom kraju Ane Štefok, navodeći da se nitko o njoj nije brinuo, pa čak ni pjevačica “poznata po pjesmi o maloj djevojčici s kojom je Ana sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju”. Željko, čije crno-bijele fotografije objavljujemo kao ilustraciju u ovom tekstu, tada je zabilježio i jedno strašno svjedočanstvo pjevačice Višnje Korbar, koja je 1. studenog nazvala Anu i pitala za zdravlje, a Ana je “jedva izgovarajući rekla da je loše, da nema što jesti, ima tek polovicu starog kruha”. Slunjski je nekoliko mjeseci ranije u Zagrebu snimio urušenu Anu Štefok, zapuštenu s vrećicama u rukama, gotovo neprepoznatljivu koliko je propala.
Bilo bilo lijepo da danas, barem lokalne radio postaje u svoj program uvrste uspješnice Ane Štefok, koje zvuče kao da ih je ova naša pjevačica božanskog glasa doista otpjevala jučer.
Velika Ana to zaslužuje!
