Čega god da se u životu primio, Zlatko Matić zvan Laki (59) iz Goričana, radio bi to sa strašću, poštenjem te s puno ljubavi. Jer takav je ovaj čovjek koji je puno prošao, puno doživio, te puno učinio za zajednicu u kojoj živi, a na nedavnoj svečanoj sjednici Općine Goričan primio je i Nagradu za životno djelo.
Laki – kako ćemo pisati, jer i sam priznaje da su ga neki ljudi, koji ga već dugo poznaju, znali pitati „A tko je Zlatko Matić?“, voditelj je Limene glazbe Goričan već 39 godina, član Cehovskog društva sv. Leonard već 48 godina, te kuhar i domaćin u župama već 30 godina. 20 godina bavio se i politikom, bio vijećnik i načelnik, a nekad je bio i predsjednik NK Trnava u Goričanu. Pročitajte više o njegovom osebujnom životnom putu!

PUNO JE KUHAO, KUHA I DANAS, OBOŽAVA KUHATI!
Laki, po struci ugostitelj, u prvom je redu – vrstan kuhar. Kuhanje je zavolio još u osnovnoj školi, na satu domaćinstva. Završio je srednju školu za ugostitelja u Ljubljani i već sa 18 godina postao šef hotela Vila Bled. Sa 20 godina vratio se u svoj rodni Goričan zbog glazbe, te se zaposlio u Bratstvu u Kotoribi kao konobar. Sa 25 godina je međutim došao na svoje – zaposlio se kao kuhar u župnom dvoru u Goričanu, da bi nakon 10 godina prešao za mjesto kuhara i domaćina u župnom dvoru u Prelogu, gdje radi i danas. Ovu poziciju zahvaljuje svo dugogodišnjem prijatelju, župniku Antunu Hoblaju, koji mu je ponudio da tu radi.

– Obožavam kuhati, to mi je najdraže. Uz glazbu, naravno! Puno sam kuhao i za udruge, najviše za cehovsko društvo, nogometni klub i šire, po Međimurju, Mađarskoj, Sloveniji… Najviše volim kuhati jela na žlicu – variva, gulaše, perskelt, paprikaš… Po tome sam poznat – priča nam Laki.
On je, doduše, trebao postati svećenik. Bila je to, kaže, velika želja njegove pobožne majke Terezije, međutim, kako mu je otac rano umro a majka ostala sama s njim i njegove tri sestre, Laki se odlučio za konkretan posao kako bi pomogao obitelji. Na upit je li mu žao da nije postao svećenik, kaže:
– Nije mi žao, jer ionako sam u župi već 30 godina, a i bavim se poslovima koje volim – kuhanjem i glazbom!

BIO JE NAJMLAĐI ČLAN U POVIJESTI CEHOVSKOG DRUŠTVA – SA SAMO 12 GODINA!
Sa 12 godina postao je najmlađi član cehovskog društva Goričan u povijesti, a također je i upisao povijest Cehovskog društva sv. Leonard Goričan! O tome kaže:
– Prepoznali su me kao redovitog vjernika kod misa, na sprovodima i procesijama… U cehovskom društvu bili su ljudi koji su se bavili dobrim djelima i od njih sam se naučio kulturi i poštenju. Kad sam se sa 20 godina vratio iz Slovenije, sazvao sam sastanak svih predsjednika i tajnika tadašnja četiri cehovska društva: Tkalačkog društva, Mlinarskog društva, Velikog društva i Novog društva, čiji sam svih bio i član, te inicirao da se ta društva ujedine u jedno – Cehovsko društvo sv. Leonard Goričan. Tako sam postao prvi tajnik tog društva i to bio sve do 2008. godine.
Prisjetio se i kako su 1985. godine slavili 150 godina cehovskog društva, te, iako im je to tada bilo zabranjeno zbog komunizma, okupili se s Limenom glazbom, te je on i svirao, te kasnije završio na saslušanju kod policije.
– Procesija nije bilo sve do 1991. godine, kada smo ih obnovili i otada svake godine sudjelujemo povodom proštenja u Draškovcu (Rokovo) u kolovozu.

ZBOG GLAZBE JE JOŠ KAO DIJETE IŠAO NA – SPROVODE!
– Oduvijek sam volio limenu glazbu, na sprovode, svadbe i proslave sam počeo ići još kao dječak od 8 godina, samo kako bih slušao glazbu. Prvo sam svirao harmoniku. Sa 20 godina postao sam član Limene glazbe Goričan, gdje sam prvo svirao bubanj, a zatim bas trubu. Godine 2004. postao sam voditelj i to sam i danas! Puno smo svirali, i po Hrvatskoj, i po Mađarskoj… Glazba mi je velika ljubav – priča nam Laki.
Zamolili smo ga da se prisjeti neke svirke koje mu je posebno ostala u sjećanju. Bio je to prvi sprovod na kojem je svirao.
– Sviranje bas trube je jako zahtjevno, ako fulate jednu notu, to se odmah čuje, a bez bus trube sprovod je nezamisliv. No, bilo mi je jako drago i bio sam ponosan na sebe te su mi svi nakon toga čestitali – prisjeća se.
Nikad neće zaboraviti ni proslavu svojeg 50. rođendana, kad ga je pratila cijela njegova generacija i svi članovi Limene glazbe, te dodaje:
– Volio bih da se još mladih uključi u Limenu glazbu Goričan i zahvalio bih Puhačkom orkestru Goričan jer nam otamo dolaze, kao i vanjskim, povremenim članovima koji nam uskaču.

ZBOG VELIKE DIOPTRIJE NIJE MOGAO IGRATI NOGOMET
Pitate li se odlakle on i u svijetu nogometa, evo odgovora. Laki voli nogomet i nekad ga je igrao rekreativno, no zbog velike dioptrije doktori su mu zabranili bavljenje nogometom. Ipak, svoju ljubav prema to sportu nikad nije prestao pokazivati, a zbog njegova zalaganja i angažmana, izabran je i za predsjednika NK Trnava 1990. godine, doduše taman u nezahvalno vrijeme pred Domovinski rat.
– Bila su to teška vremena. Osim početka rata, tadašnja mjesna zajednica radila je vodovod u Goričanu, pa su radnici koji su došli izvana boravili u svlačionicama nogometnog kluba. Ipak, zbog dobrih ljudi i članova i igrača, počeli so s dobrim rezultatima i u sportu i ovako – izgradili smo malo nogometno igralište i tribine, obnovili veliko igralište, kafić… – kaže Laki.
U tih 12 godina njegovog predsjedništva puno se toga napravilo, a klub je imao najveće uspjehe u povijesti.
– Bili su dva puta prvaci 1. međimurske lige i prvaci 4. hrvatske lige te smo ušli u 3. hrvatsku ligu i bili u finalu Međimurskog kupa, pri čemu su Juniori bili prvaci. NK Trnava mi je bila kao obitelj! Zahvaljujem se svim igračima i članovima uprave te gastarbajterima, koji su nam puno financijski pomogli – priča Laki.

HDZ-OVAC I NAČELNIK!
Godine 1989., sa svojih 26 godina, Laki je, među prvima u Međimurju, postao član HDZ-a. I ne samo to! Na osnivanju HDZ-ovog ogranka u Goričanu 1991. godine postao je njegov prvi tajnik. Od 1997. do 2001. godine bio je, drugi po redu, načelnik Goričana, a četiri mandata bio je i vijećnik, što čini sveukupno 20 godina njegovog političkog angažmana, o čemu kaže:
– Puno smo radili, a važno mi je bilo to što su i moja stranka, ali i oporba, uvijek bili uz mene! Ljudi iz svih stranaka imali su mjesto u mojem poglavarstvu, izabrao sam ih jer su bili sposobni i pošteni, iako mi je HDZ to spočitavao. Oporba me uvijek podržala – priča nam Laki, a mi shvaćamo odakle mu ovaj nadimak te mu ne postavljamo dodatna pitanja vezana uz to.
Na upit kakvo mu je iskustvo bilo baviti se poslom za kojeg je Napoleon rekao da je kurva, odgovara:
– Nije mi žao što sam se bavio politikom, jer upoznao sam mnogo ljudi na svim razinama. Uvijek sam, od onda do sada, mogao ući u svaki kafić, na svaku proslavu, ništa nisam morao nikad skrivati ili tajiti. Nikad nisam zatražio niti jednu dnevnicu i niti jedan putni trošak, iako sam imao pravo na to. Čist sam došao i otišao i mogu svugdje doći! – opisuje Laki.
Laki je već 30 godina, i danas, angažiran oko suradnje s prekomurskim Hrvatima u Mađarskoj, u sportskim, kulturnim i političkim manifestacijama. Ovaj čovjek, čiji život obilježava tišina župe, strast nogometa, užitak kuhanja i ljepota glazbe, odlikovan je i Redom hrvatskog pletera 1996. godine od strane tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Nagrada za životno djelo svakako je najmanje što mu je Općina Goričan, u svoje i ime svih Gorčanca, mogla i trebala dati.
Njegov govor na svečanoj sjednici Općine Goričan pogledajte na fotografiji, a u fotogaleriji pogledajte najvažnije trenutke iz njegova života.