Iako se zadnjih dana dosta šuškalo o tome, danas (srijeda) popodne Alen Kajmović sam je obavijestio javnost da napušta čelno mjesto “Vajde” Čakovec.
-Ne napuštam Međimurje i ne idem u politiku. Najvjerojatnije ću preuzeti jednu veliku međimursku firmu, koju ćemo “preurediti” od temelja do krov. Zasad još ne bih govorio o kojoj se tvrtki radi, još traju pregovori, sastavljanje ekipe, ali kad se sve to sredi javnost će saznati. Moj je način života i rada takav da na jednom poslu ostajem 4 ili 5 godina i u tom vremenu mogu dati svoj maksimum. Tako je bilo i u Mesnoj industriji “Vajda” Čakovec u kojoj sam kao predsjednik Uprave sa svojom ekipom napravio sve ono veliko što se dalo. Ostali su još neki sitniji zahvati, ali to će se riješiti u hodu i bez mene – rekao nam je Alen Kajmović danas popodne kad smo razgovarali s njima. Kajmović je jedno vrijeme radio u Općini Šenkovec, zatim je bio šef kabineta župana Matije Posavca, onda prešao na mjesto zamjenika ministra kulture RH, pa preuzeo čelno mjesto u brodogradilištu Trogir, da bi se prije nešto više od četiri godine zaposlio u “Vajdi” nakon što su je kupila braća Pivac. Kajmović je rodom iz Metkovića, a živi u Šenkovcu sa suprugom i dvije kćerke.
Na svom Fb profilu danas popodne objavio je opširno pismo ponajviše upućeno radnicima “Vajde”, a koje prenosimo u cjelosti.
“Prije 4 i pol godine sam došao u tvrtku o kojoj sam znao samo ono kaj kupac može znati, o čijem organizacijskom sustavu nisam imao pojma, a s ciljem da se učini iskorak koji je nužno trebao i tvrtki, ali i ljudima u njoj. To nije bio izazov, to je bila ona situacija u životu koja ti pokaže jesi li ili nisi, možeš li ili ne možeš, imaš li snage ili nemaš. Pa čak i jesi li malo lud…
A tada, tog 01.12.2017. godine ja ne znam tko je vjerovao u taj projekt, tko je vjerovao da mogu tu napraviti ikaj posebno osim Miljenka Pivca koji je u meni vidio nekaj, kako je on to nazvao drčnost, i dao mi priliku da dam svoj maksimum. Da, a i on je time potvrdio određenu dozu svojeg ludila…
Došao sam u Vajdu, ponosnu Vajdu s kojom su ljudi Međimurja uvijek imali posebnu vezu i krenuo sam korak po korak, učiti, analizirati, upoznavati ponajprije proizvodnju, ljude u pogonu, počeo izdvajati one za koje sam procijenio da bi mogli biti dio mojeg tima… Počeli smo graditi dio po dio ono kaj je Vajda danas – ljepotica koja je nadrasla apsolutno sva očekivanja, koja je u proteklih nekoliko godina dobivala nagrade i od struke i od gospodarske komore, tvrtka koja je postala sinonim za uspjeh na ovim prostorima, ona koja diktira tempo i na koju se prvo pomisli kada se razgovara o rješavanju problema deficitarnih zanimanja. Enormno smo napredovali i rasli svakim danom svi zajedno, a najviše kao team, ekipa koja je shvatila da samo zajedno možemo napraviti sve. To su ti MOJI LJUDI, moja ekipa na koju sam ponosan do neba, bez kojih ne bi osobno uspio napraviti ništa. Oni su bili ti koji su mijenjali, radili, promišljali, mene trpili, tjerali sebe i druge do krajnjih granica, pa sve iznova… I oni su ti koji su najzaslužniji za ono kaj je Vajda danas. Moja je uloga uvijek bila jasna, biti uz njih, biti podrška, nekada i glas razuma, pratiti ih pa i povremeno gurnuti preko ruba, ali čuvati im leđa i dati im sigurnost da rade ono što najbolje znaju – svoj posao… I uspjeli smo.
Ali nekako uvijek dođe to vrijeme kada se zapitaš mogu li dalje, a kaj ako, a ima li…… Volim dobar izazov, volim kada me okolnosti tjeraju na maksimum, volim kada uvijek argumentirana rasprava donosi kvalitetna rješenja. Volim se okrenuti iza sebe svakog dana i vidjeti kaj sam taj dan “izgradio”.
A paralelno s tim očito još nisu pronašli lijek za moje ludilo…
Sustav je posložen, ljudi sve znaju, svatko zna svoje okvire i smjer kojim mora ići, postali smo mala obitelj u kojoj se svašta zna reći i može reći, nosimo zajedno sve naše probleme i rješavamo ih… I dok tako bude, dok tako ostane, za Vajdu nema straha jer ti ljudi, moji ljudi, znaju sve i mogu sve. Sve!
A to znači kako je moj posao gotov. Zauvijek će dio mene biti uz Vajdu i za Vajdu, uvijek ću jednim okom paziti na nju, ali svjestan kako je u sigurnim rukama.
Zato Miljenko Pivac hvala ti na svemu proteklih godina, znam da nisam bio uvijek najlakša osoba za suradnju, ali smo uvijek iznašli zajedno rješenje za sve probleme. Sustav je tu, model je jasan, a rezultat još jasniji, put je trasiran samo treba nastaviti voziti njime.
A svim mojim predivnim Vajdovcima/Vajdačima (kako tko veli) hvala vam. Hvala vam na strpljenju, na nevjerojatnom poslu, na razumijevanju, na tome kaj ste svaki dan skupa sa mnom promišljali kako danas napraviti taj, još jedan, korak naprijed… Svi ste ugradili dio sebe u svaki pojedinačni uspjeh ove tvrtke i zato je i to vaš osobni uspjeh.
A ja, ja idem u nove izazove, bolje rečeno izazov koji me toliko privukao potencijalom da jednostavno nisam mogao reći ne. Uskoro krećemo, ekipa mi se čini moćna i jednako kao i do sada dati ću svoj maksimum da napravimo najbolji mogući posao u Međimurju”, napisao je Alen Kajmović u svom postu.