Prolazeći Pretetincem, tik uz cestu susrećemo susjede Marija Posedija (46) i Tonija Trupkovića (71). Zna ovaj veseli dvojac da je šačica smijeha i dobre ćakule jednako važna za duh, kao i za posao.
Van kuće izmamilo ih je lijepo vrijeme, a i zna se, proljeće je vrijeme kada se treba uhvatiti posla i nakon posla.
– Sadim si krumpir jer nema gazdarice. Ja sam vam tu samo radnik, i to vlastitoj ženi – govori nam Mario u šali.

Unatoč tome što dobro barata traktorom, daleko je Mario od profesionalnog poljoprivrednika. Bolje mu ide, govori nam, premještanje epruveta.
– Vodim laboratorij u Bioinstitutu. Imamo tamo oko 50 zaposlenih ljudi. Po struci profesor fizike i kemije, pa je tako moj dan vezan za laboratorij.
Iako s poljoprivredom nema puno doticaja, priznaje nam, dobro mu dođe svježi zrak.
– To mi dođe ko razbibriga, hobi! Moj se posao sastoji od višesatnog sjedenja i putovanja, pa se tako usput i razgibam nakon radnog dana. Dvije su to muhe jednim udarcem – priča nam opušteno Mario.

Kod njegova susjeda Tonija Trupkovića situacija je malo drugačija.
– Ja sam umirovljenik i kaj sam delal sam delal! Postal sam malo pa gledim kaj dela. Kaj bum ga malo mudil i pravil mu društvo – govori nam kroz smijeh Toni.
Podsjetio nas je tako ovaj dvojac da je dobar duh pola odrađenog posla. Dečki su osmislili dobru formulu!
