-Rekoše mi da sam promašila profesiju, da sam morala za voditelja, spikera… No ja mislim da mi baš moja struka u tome i pomaže, treme nema…-kazala nam je prije tjedan dana 39- godišnja Irena Šestak koja je za razliku od ranijih godina, kada su priredbu vodili muški kolege Toga četvrtka ja sam preuzela dirigentsku palicu priredbe Županijske lige protiv raka Čakovec „Zajedno protiv raka pjesmom, plesom i modnom revijom 2023.“ Hvala svim dragim ljudima koji su i ove godine podržali humanitarnu priredbu Županijske lige protiv raka Čakovec. Hvala i dragoj Ivani Bajsić Vejzagić za divnu frizuru i Perli za šminku, a haljina, XD Xenia Design, stoji kao salivena…- uvodno je rekla Irena.
Irena je članica Lige od 2013., zapravo rekla je kako ”slučajno” upala u Predsjedništvo kao tajnica, budući da je njezina ujna Marija Krnjak oboljela od raka dojke te joj je jednom prigodom pričala o Ligi te je pozvala na skupštinu kako bi se uključila se u njihov rad kao psiholog.
-Tako je zapravo sve i krenulo, tada sam se upoznala s ostalim članovima predsjedništva Lige i oboljelim članovima Lige te sam odmah imenovana tajnicom. I od tada pa sve do danas, evo krenuo je moj 3. mandat tajnice. Ne volim puno pričati o sebi niti se hvaliti , rekla bih da sam tipični introvert, jer volim kada nešto radim, posebno ako je to volonterski, da o tome drugi prosuđuju i da to drugi, članovi Lige, šira javnost prepoznaju kao nešto vrijedno i važno, no da pojasnim što meni pričinjava volontiranje u Ligi i volontiranje uopće. Odgajana sam u protestantskom kršćanskom duhu pa su mi takve vrijednosti i od malena bile usađivane i navikla sam na to da kao obitelj uvijek rado pomažemo, za vrijeme rata imali smo kod sebe i obitelj iz Bilja , uvijek smo rado primali goste, pomagali potrebitima, družili se na razne načine, tako da su moji roditelji uistinu u tome meni uvijek bili primjer i tako su me i odgajali.
Nikada mi nije bilo teško pružiti nekome podršku, a naravno, i te sam struke, pa se to i podrazumijeva. Od početka potresa na Banovini odmah sam se uključila u pružanje psihosocijalne podrške stradalima na terenu, često su to teške i nepredvidive situacije i emocionalno vas jako ”potroše”.
No na kraju dana osjećate mir, radost, zadovoljstvo jer ste ipak nekoga primirili, utješili, dali razlog nade, podršku, a to vas nekako nosi i puno znači pa i sam osmijeh, pogled druge osobe kada znate da je bolje… isto je i u Ligi. Ima puno oboljelih , na razne načine se oboljeli nose s dijagnozom, nekima je jako teško pričati, neki se lakše otvore i osjećaju se bolje kada podijele s drugima što osjećaju i što prolaze, no različiti smo i ne treba nikoga ”prisiljavati”, no kada osoba osjeti da može nekome vjerovati, imati povjerenja, kada podijeli svoje brige i terete, oni kao da postaju lakši jer znaju da ih je netko saslušao, utješio ih. Tome služi i Liga.
Oboljeli mogu jedni s drugima podijeliti svoje brige, mogu dobiti stručnu podršku, povremeno organiziramo predavanja na neke teme (mene kao psihologa i od strane drugih liječnika članova Lige, i liječnika uopće, a na teme od interesa oboljelih). Puno je tu aktivnosti kroz godinu pa je potrebno stvarno dobro organizirati slobodno vrijeme kojega uz posao u Školi, te uz dodatne poslove(zamjene kolega, savjetovanja , rad u timu za mentalno zdravlje Agencije za odgoj i obrazovanje ,a od nedavno sam imenovana i voditeljicom Županijskog stručnog vijeća za stručne suradnike psihologe u OŠ i SŠ i nastavnike psihologije Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije te još uvijek volontiranja na Banovini) imam uistinu malo, no kada volite što radite, onda je uvijek lakše.
Nekada mi se čini da moj dan ne traje 24 nego 34 sata. Svoj posao ne smatram poslom nego pozivom. Prilično je stresno jer se manje-više bavim problemima, teškim situacijama, raznim životnim pričama i sudbinama, posebno je teško kada se radi s djecom i nekada sam stvarno emocionalno prazna, pa je zato bitno brinuti i o vlastitom mentalnom zdravlju- dio je njezine priče koju nastavlja:
– Meni u tome pomaže vjera, zatim razne aktivnosti i hobiji, volim trčanje, nedavno sam istrčala i polumaraton na što sam jako ponosna, ipak ja imam već 39 godina , volim rolanje, putovanja, volim boraviti u prirodi, planinariti , plivati, čitati dobru knjigu, svirati klavir, družiti se s nećacima… Sve me to puni, kada se ispraznim, pa onda nekako sve to uspijem i uskladiti. Obično mi kažu da sam 100 na sat pa je moj tempo teško i pratiti, što je i točno… No, dokle god me to ispunjava, ide nekako.
Riječ, dvije o minuloj priredbi ?
-Ovogodišnja humanitarna priredba je po mojem mišljenju bila najbolja do sada. Nije bilo previše sudionika, mislim da je bio dosta kvalitetan program i da smo sve to dobro u kratkom vremenskom roku odradili, tako da moram pohvaliti novo predsjedništvo Lige koje se stvarno uključilo, svatko prema svojim mogućnostima, u sve pripreme.
Za sada smo primili uistinu samo pozitivne komentare, pa vjerujem da su i članovi Lige i šira društvena zajednica zadovoljni kako je bilo ove godine. Sada imamo kratku pauzu kroz ljeto, no na jesen nastavljamo opet s Danom ružičaste vrpce, Kestenijadom i pripremom svih ostalih aktivnosti koje nas čekaju 2024. (Dan mimoza, Svjetski dan bolesnika, Dan narcisa, Dan irisa i sve druge aktivnosti koje obilježavamo). Jedva čekam da se većina nas nađe na zadatku.