Proveo je 28 godina u romskom naselju Lončarevo, a zatim se odselio u Podturen. Krešo Balog otac je šestero djece, asistent romskoj djeci u Osnovnoj školi Podturen i strastveni ribič, te vijećnik romske nacionalne manjine u Podturnu, kao i jedan od vijećnika romske nacionalne manjine Međimurske županije, koji se bori za bolji život Roma u Hrvatskoj, a time automatski i Međimuraca koji žive u blizini romskih naselja. Vole ga i Romi i Hrvati. Ako ga ne poznajete, brzo ćete shvatiti zašto…
Krešo Balog, 40-godišnji Rom kojeg u romskom naselju Lončarevo odmila zovu Keko, kao i većina Roma, rano se oženio i dobio djecu. No, Krešo je uspješno završio školovanje i uspio je ostvariti svoj san: pronaći pristojan posao i preseliti se u Podturen, gdje danas zadovoljan živi sa svojom obitelji, a ujedno je angažirani član zajednice.
Imate li obitelj i kad ste dobili prvo dijete?
Imam suprugu Dubravku Balog i imamo šestero djece. To su: Krešimir (19), Dora (16), Leonardo (13), blizanci Filip i Dino (11) i Alex (9). Prvo dijete dobio sam sa 20 godina, a moja supruga je tada imala 16, što je tada bilo uobičajeno. Svoj brak smo i ozakonili u Općini. Romi se u prosjeku vjenčaju mladi, ali sve više i to ide k normali, nije kao prije.
Kako komentirate opaske Međimuraca da se mnogo Roma ne vjenča službeno te koriste socijalnu pomoć od države kao samohrani roditelji?
Ima slučajeva da se par službeno ne vjenča, no nije mi jasno kako bi na temelju toga mogli dobivati socijalnu pomoć, a da ih socijalna služba ne otkrije.
Gdje stanujete?
Živio sam u Lončarevu 28 godina, a sada već 12 godina živim u Podturnu. To je za mene bio velik pomak u miran život. U Lončarevu, koje broji oko 35 kuća i ima oko 180 stanovnika, zna biti glasno i bučno. Također, ako vam netko dođe u posjet, svi se okupe jer su znatiželjni, pa zapravo nema ni privatnosti.
Što ste po struci i kakav je vaš poslovni put?
Završio sam srednju školu u Čakovcu te sam po struci rukovoditelj samohodnih građevinskih strojeva (bageri i sl.). Prvotno sam međutim radio kao romski asistent u OŠ Podturen, međutim dao sam otkaz jer sam imao samo ugovor o djelu, a htio sam pronaći stalan posao. Zatim sam radio u svojoj struci, u tvrtki Kabel-mont u Domašincu te na bazenima.
Zatim sam čuo da će školskim asistentima ponuditi ugovor o radu, što me odmah obradovalo i već sam počeo razmišljati kako ću promijeniti svoju budućnost, dobiti mogućnost za podizanjem kredita, kupiti kuću i iseliti se iz Lončareva. Tako je i bilo. Danas radim kao asistent romskim učenicima 1. A i 1. B razreda, ukupno 13 njih i stanujem sa svojom obitelji u našoj kući, koju otplaćujemo na kredit, u Podturnu.
Kako financijski pokrivate život sa šestero djece i kreditom za kuću?
Počeo sam se baviti i košnjom trave, uređenjem vrtova ljudima koji me poznaju u općini Podturen. Za to me plate i zahvalni su. Moja supruga Dubravka (36) je domaćica ima završeno 7 razreda osnovne škole, ali završit će 8. razred putem Pučke škole, a zatim se planira i zaposliti.
Kako to da ste se odlučili kandidirati za vijećnika?
Zato jer poznajem naše naselje, živio sam u njemu gotovo 30 godina, poznajem skoro sve mještane, komuniciram s njima, radim kao romski asistent u školi, narod me prihvatio… Puno ljudi ne zna kako Romi žive i u kakvim uvjetima, te mi je žao kad ljudi govore svašta, a ne vide… Ali ja znam kako im je i želim im pomoći.
Pohađaju li sva djeca iz Lončareva redovito nastavu i možete li utjecati na to?
Neka nažalost ne pohađaju. Dužan sam o tome obavijestiti roditelje, ali ne mogu utjecati na to.
Pokušavate li kao vijećnik utjecati na poboljšanje uvjeta u tom romskom naselju i na koje načine?
Da, želim poboljšati situaciju u Lončarevu. Romi me uvijek pitaju za savjet, a ja uskočim koliko znam i koliko im mogu pomoći, u bilo koju svrhu. Cijene me i poštuju. No, želim ih naučiti da se mora poštivati red i zakon. Nadam se da ćemo uskoro vidjeti i pomake. Primjerice, neki Romi se divljački voze autima po naselju, a po ulici šeću i mala djeca. U dogovoru s Općinom Podturen postavit će se ležeći policajci koji će ih usporiti.
Trenutno rješavamo i probleme građevinskih dozvola i priključka vode i struje. Želim da Romi nauče da ne mogu bespravno graditi kuće, da se informiraju i razmišljaju o posljedicama. A tu je naravno i otpad…
Kako planirate riješiti probleme s otpadom, koji čini se muče sva romska naselja?
Zalagat ću se maksimalno i tražiti od Roma da poštuju pravila, plaćaju odvoz otpada, da se zna red. Nije u redu da svi iz tog romskog naselja ispaštaju radi nekoliko pojedinaca koji ne želi plaćati zbrinjavanje otpada, pa se svima oduzimaju kante. Inzistirat ću na čistoći, želim da je naselje čisto.
Pokušat ću dva puta mjesečno organizirati akciju čišćenja, želim da se makne smeće. Nažalost, mala romska djeca provedu djetinjstvo gledajući smeće po naselju i to im postaje normalno. Zato nastojim u školi educirati djecu da bacaju smeće u koš i odvajaju otpad.
Smatrate li da bi država mogla bolje utjecati na to da se Romi zaposle umjesto da primaju socijalnu pomoć, te da pridonose zajednici?
Pokušat ću se angažirati oko županije da uključimo i druge institucije te da se pomogne oko školovanja i zapošljavanja Roma. Troškovi školovanja su veliki. Često sam Romima pisao i molbe za posao, a znam i primjere, jer su mi osobno to rekli, da ih ne žele zaposliti samo iz razloga što su Romi.
Neki Romi zaista ne žele raditi, no sve ih je više koji žele raditi i privređivati. Nekoliko njih krene, pa se i drugi zainteresiraju. Socijalna pomoć im ne može priuštiti lijep život kakav im može zaposlenje. Stoga je najvažnije da se Romi školuju i da se romskim roditeljima financijski pomogne da odškoluju djecu.
Što još volite raditi u slobodno vrijeme?
Strastveni sam ribič, pa sam često uz Muru. Volim boraviti u prirodi i uz vodu, to me opušta.