Dana 7. rujna 2022. godine atletičari i strastveni biciklisti Igor Horvat (23) iz Preloga i Nina Dobša (23) iz Čakovca krenuli su na putovanje biciklima do Istambula. Provjerili smo kako napreduju i postavili im nekoliko pitanja o ovom avanturističkom pothvatu.
Igor, student medicine i Nina, studentica matematike, svoje su putovanje kroz sedam zemalja, u dužini od oko 2000 km, nazvali “Dotaknuti rub Azije”. Mladi par svoje pustolovine bilježi i na blogu, gdje javljaju i gdje su sve bili, što su jeli, koliko ih je to koštalo i sl. Na pitanja za Medjimurski.hr zajednički je odgovorila Nina.
Kako to da ste se odučili na tako dalek put biciklima?
– Zapravo nakon prošlogodišnjeg putovanja biciklom do Napulja nije bilo pitanje hoćemo li ići opet, već kamo ćemo sljedeće. Jednom kada probaš putovati biciklom više nema nazad. Odlučili smo se za Istanbul zato što ga već dulje želimo posjetiti. Isto tako, cilj nam je svojim primjerom motivirati Međimurce na ovakav način putovanja.
U kojem ste biciklističkom klubu?
– Članovi smo Atletskog kluba Međimurje. Također, Igor je također član BK Prelog, a ja sam i članica Triatlon kluba Swibir u Zagrebu.
Kako osmislite rutu?
– Igor je zadužen za planiranju rute tako da sve zasluge idu njemu. Za planiranje rute koristi aplikacije Maps.me i Koomot, a puno mu pomažu i iskustva drugih biciklista koja pronalazi na facebooku ili na njihovim blogovima.
Je li vas strah voziti po prometnim cestama?
– Od dvije ceste uvijek pokušavamo odabrati onu koja ima manje prometa, makar to značilo više kilometara i više uzbrdica. Recimo, kroz južni dio Bosne vozili smo stazu Ćiro trail koja je osmišljena baš za bicikliste, a u 150 km vožnje prošlo nas je možda 10-ak auta. Voziti prometnim cestama uistinu nije sigurno niti ugodno, ali već smo navikli i na takve. Kada nam je prometna cesta jedini izbor, naoružamo se strpljenjem i oprezom, vozimo po prometnim propisima i na kraju sve ispadne u redu.
Gdje spavate?
– Većinom kampiramo. Kamp mjesto tražimo uz rijeku ili jezero gdje možemo biti sami ili po preporuci drugih putnika biciklista. U većim naseljima uzmemo hotelsku sobu, a ponekad pomoću aplikacije Warm Showers nađemo bicikliste koji nas ugoste u svom domu.
Je li teško nositi stvari na biciklu?
– Prilikom pakiranja treba imati na umu da što god staviš u torbu morat ćeš to voziti 2000 km i uzbrdo i u vjetar. Tim načinom razmišljanja lako se minimalizira sva potrebna kozmetika, odjeća i oprema. Generalno, jednom kad se navikneš nije problem voziti torbe. Problem je voziti uzbrdo, međutim nekako si to uspijemo u glavi postaviti kao dobar trening.
Što vam je najuzbudljivije?
– Najdraži dio putovanja definitivno je upoznavanje lokalaca i putnika biciklista na ruti. Bez tog djela smatramo da ne bismo u potpunosti doživjeli mjesto. Primjerice, u mjestu Prozor u BiH okupljeno društvo pozvalo nas je da s njima popijemo pivu i pojedemo roštilj. Na kraju smo zajedno pjevali, svirali, sprijateljili se, skoro tamo i ostali. Mjesto Prozor samo po sebi vjerojatno bismo zaboravili uskoro, međutim zbog društva pamtit ćemo ga zauvijek. Isto tako volimo isprobati lokalnu hranu i pivo. Velika prednost putovanja biciklom je i priroda te krajolik kojeg se nauživamo putem.
Gdje ste trenutno i koji je plan za dalje?
– Trenutno smo u Herceg Novom (Crna Gora) kod Igorove rodbine. Ovdje ćemo odmoriti dan, dva pa zatim nastavljamo putem Albanije.
Nina i Igor, hvala na odgovorima i sretno dalje!
