Esmeraldu Slaviček (26) iz Preloga neki znaju kao Miss Supernational Hrvatske 2024. No, modeling i natjecanje za miss je samo njezin hobi. Ona je u prvom redu magistra psihologije, koja trenutno pohađa edukaciju za kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta, a do kraja ove godine održat će tri (beseplatne) psihološke radionice u Prelogu. U svakom slučaju, Esmeralda je izuzetno draga, simpatična i uspješna mlada žena. Porazgovarali smo s njom o radionicama, o poslu psihologa, o tome što je motivira, kako je prošlo natjecanje za miss na svjetskoj razini…
Gdje radite?
– Profesorica sam psihologije, koja ujedno pruža psihološko savjetovanje za učenike, u Srednjoj školi Prelog i Gospodarskoj školi Čakovec te stručna suradnica – psihologinja u Dječjem vrtiću „Zvjezdica“ iz Nedelišća. Modeling mi je hobi, orijentirana sam na karijeru psihologinje, ispunjava me pomoć drugima.
Možete nam reći više o radionicama koje održavate u Prelogu, je li potrebno prijaviti se?
– Prva radionica će biti održana u srijedu, 16. listopada 2024. Tema radionice je “Kako povećati svoje samopouzdanje?”. Druga radionica je na redu 13. studenog, a tema je “Roditeljstvo i odgoj – kako djetetu pravilno postaviti granice?”. Treće predavanje bit će interaktivno na temu “Prepoznaj psihopata!”, a održat će se 4. prosinca. Sve radionice/predavanja održavaju se u Prelogu u Muzeju Croata Insulanus (Glavna 33) te počinju u 17 h. Besplatne su i za njih nije potrebna nikakva prijava.
Što vas je potaknulo na održavanje radionica?
– Inspiracija za održavanje mojih predavanja dolazi od želje da pomognem ljudima, prvenstveno svojim sugrađanima, ali i svima drugima koji dođu kako bi poboljšali svoje mentalno zdravlje. Smatram kako je to aktualna tema, pogotovo u današnje vrijeme, i da je potrebno razbijati stigmu oko mentalnih poremećaja te se svakodnevno informirati o načinima i tehnikama koje nam mogu poboljšati život, a time i mentalnu dobrobit. Naša je zadaća da brinemo o svojem zdravlju, kako o fizičkom, tako i o psihičkom. Dolazak na ove radionice može biti vaš prvi korak u tom naumu.
Jeste li već prije održavali radionice?
Jesam, prošle godine sam U Prelogu održala nekoliko radionica i odaziv je bio velik. Neki dan sam imala i predavanje u Muzeju Međimurja u Čakovcu u sklopu Psihošpancira, konferencije posvećene psihologiji. Tema mojeg izlaganja je bila „Tijelo kao slikovnica“, odnosno pogled na tetovaže, piercing, kozmetičke intervencije i druge tjelesne modifikacije iz psihološke perspektive. Vodim i stranicu Esmeralda’s World of Psychology na Facebooku i na Instagramu, na kojoj objavljujem savjete.
Smatrate li da bi svi trebali voditi više brige o svom mentalnom zdravlju i zašto?
– Jako je bitno voditi brigu o svojem mentalnom zdravlju jer ono utječe i na naše fizičko zdravlje, naše zadovoljstvo životom, socijalne odnose i sva druga područja našeg djelovanja. To bi trebala biti naša svakodnevna zadaća, a ne da tražimo pomoć već dok primijetimo simptome nekog psihičkog poremećaja. Cilj bi nam trebala biti prevencija. Okej je ponekad ne biti okej, ali ako primijetimo da se već duže vrijeme ne osjećamo najbolje, ako shvatimo da ne funkcioniramo dobro na poslu ili u školi, da nam odnosi pate, bitno je potražiti stručnu pomoć.
Nemojte se toga sramiti jer stvarno nam je svima ponekad potreban razgovor s psihologom, a razlog za taj razgovor ni ne treba biti nužno poremećaj, može biti i to da, primjerice, želite poraditi na svojem samopouzdanju ili komunikaciji u partnerskom odnosu. Širok je spektar toga u čemu vam psiholog može pomoći, stoga se ne ustručavajte tu pomoć zatražiti.
Velik problem je što i oni koji bi zatražili pomoć, nemaju previše mogućnosti?
– Nažalost, prema je psihologa. Srećom, država je potaknula zapošljavanje psihologa u Domovima zdravlja i mještani se mogu javiti za besplatan psihološki savjet, i to bez uputnice. To već postoji u Domu zdravlja u Čakovcu, a uskoro će biti i u Prelogu, u prostorijama Poduzetničkog centra.
Koji su danas najčešći psihološki problemi djece u srednjoj školi, a koji kod vrtićke djece, zašto najčešće dolaze k tebi na razgovor?
– Ono s čime se nekako najviše susrećem u vrtiću su dječji ispadi agresije, odnosno neka nepoželjna ponašanja koja su zapravo posljedica nepravilno postavljenih granica u odgoju od strane njihovih roditelja. U pravilu najprije onda radim s roditeljima kako bih im ukazala na to kako mogu poboljšati neke stvari u svojem odgoju, a tek onda s djecom.
Također, ono što je sve više prisutno su promjene u dječjem ponašanju koje proizlaze iz sve češćih rastava roditelja jer su djeca zbunjena (ne mogu procesuirati što su nekad s mamom, a primjerice za vikend s tatom), nekad misle da su oni krivi za razvod i slično. To mi je i najteže vidjeti, dok na kraju u tom cijelom procesu najviše ispaštaju djeca. Uglavnom ima svega. Ako mislite da vrtićka djeca nisu depresivna, varate se. Jedino je razlika što oni to pokazuju na druge načine, recimo agresijom. I posebno apeliram na roditelje i molim ovim putem da smanje upotrebu mobitela i drugih tehnologija pred djecom i da djecu ne stavljaju stalno pred ekrane (mobitel, tablet, televizor). Znam da je nekad to lakše napraviti, ali time zaista štetimo razvoju dječjeg mozga, a kasnije se čudimo kako djeca ne mogu održati pažnju u nekoj aktivnosti dulje od 2 minute, kako pokazuju frustraciju, bijes, kako im je motorika slabija, kako im socijalne vještine nisu razvijene, itd.
Između ostalih faktora, mobiteli su prilično veliki krivci za to sve navedeno. Stoga idite s djecom u šetnje, pričajte s njima, igrajte se, pecite kolače, perite auto, uključujte ih u sve aktivnosti i zadajte im zadatke koji su prikladni za njihovu dob. To će i djeca više cijeniti, a ujedno ćemo im povećati i samopouzdanje. Takvo vrijeme provedeno s vama djeci je i dragocjenije od bilo kojeg poklona ili mobitela.
Što se tiče srednje škole, nema što već nisam susrela, od nasilja u obitelji, pokušaja samoubojstava, niskog samopouzdanja, depresije, poremećaja hranjenja, anksioznosti, slabijih socijalnih vještina do ovisnosti o mobitelu. Širok je raspon problema i poteškoća zbog kojih mi se mladi javljaju. Najčešće dođu s problemima u vezi, napadajima panike, slabijom motivacijom za učenje da bismo naposljetku došli do nekih većih i glavnih problema koji su zapravo sama srž.
Ono što me najviše brine kod srednjoškolaca je opet prevelika upotreba mobitela i društvenih mreža. Zaista puno njih provodi previše vremena na tome. Tjedni izvještaji nekih učenika kažu da su proveli 56 sati samo na mobitelu što je stvarno ogromna i zabrinjavajuća brojka. Stoga potičem mlade da koriste mobitele, ali na pametnije načine (npr. za učenje neke nove vještine, slušanje glazbe koja ih opušta, a ne samo za gledanje TikTok videa od kojih nemaju preveliku korist) te da si to vrijeme ograniče. Neka se više druže s ljudima uživo i u stvarnom svijetu, neka se bave sportom, neka započnu neki novi hobi, neka putuju. Neka rade bilo što korisno umjesto da budu samo pasivni promatrači tih ekrana. Tako će i postati zadovoljniji sobom i vlastitim životom.
Slažemo se, odlična poruka mladima! A vi, koji su vam još hobiji uz modeling?
– Sviranje klavira, pjevanje, argentinski tango, tenis…
Recite nam kako stignete sve – radno mjesto u tri ustanove, radionice, modeling, hobije…?
– Moj planer je uvijek pun i nekad mi treba i po sat vremena da si zabilježim sve obveze u planer, no uz dobru organizaciju sve stignem, i posao, i radionice i druženje s prijateljima, i putovati… Iako mi raspored zna biti stresan, posebno dok imam radionice, na kraju dana se osjećam ispunjeno jer znam da sam napravila nešto dobro.
Gdje ste se školovali?
– Završila sam smjer psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Kakvu ulogu u vašem životu ima vjera?
– Vjera mi igra veliku ulogu u životu, ona je dio moje obitelji. Vjera je moja snaga i ono što me vodi kroz život.
Kako je prošlo natjecanje na svjetskom izboru za Miss Supranational u Poljskoj?
– Pripreme su trajale tri tjedna i održane su u mjestu Krynica-Zdrój od 17. lipnja. do 5. srpnja. Samo finale održano je 6. srpnja u mjestu Nowy Sącz u Poljskoj. Ukupno se natjecalo 68 djevojaka jer neke nisu uspjele stići i pripremiti se. Svaki dan priprema imale smo popunjen raspored od jutra od 6 h pa do 23 h. Bilo je dana dok smo večerale u 1:30 h.
Tijekom priprema, imale smo različite edukacije, intervju za posao, photoshootinge i različite zadatke tijekom kojih smo trebale kreirati sadržaje za društvene mreže. Od nas se konstantno očekivala spremnost na svim područjima jer natjecanja ljepote više nisu ono što ljudi misle. Nije potrebno imati samo ljepotu, već u svakom trenutku treba pokazati inteligenciju, dobrotu, mentalnu snagu, a uz to sve biti i nasmijan.
Za vrijeme boravka u Poljskoj imale smo svakodnevne probe za finalnu večer, vježbale smo koreografiju, predstavljanje, hod. Iznenadila sam se što su cure iz drugih zemalja imale svoje timove i cijele organizacije koje stoje iza njih te ljude koji su umjesto njih radili sadržaje za društvene mreže. Ja sam radila sve sama na što sam izričito ponosna. Iako sam zbog toga imala dosta neprospavanih noći i što sam od raznih obaveza izgubila i kile, mislim da se sve isplatilo jer nema svaka osoba priliku predstavljati svoju zemlju na globalnoj razini. Ja sam tu priliku objeručke prihvatila i pokušala iz svega toga izvući maksimum. Također, ponosna sam što sam i tamo uspjela održati predavanje na temu mentalnog zdravlja i što su cure prepoznale vrijednost toga.
Ovim putem želim poručiti mladim ljudima neka ne odustaju od svojih snova i neka budu uporni jer se trud uvijek na kraju isplati. I nemojte uvijek vjerovati svemu što vidite na društvenim mrežama jer sam čak i ja bila iznenađena kako neke cure ne izgledaju tako kao na slikama. Koriste razne aplikacije, kao i svakakve preparate za uljepšavanje od umetaka za kosu, leća za oči, a neke su se i podvrgnule estetskim operacijama. Ja ništa od toga nisam koristila jer zagovaram prirodnu ljepotu te smatram kako je svaka osoba lijepa na svoj način. Nekad ni nije toliko bitna vanjština, nego ono što se nalazi u srcu. Sve u svemu, od cura sam puno naučila, bile su sve jako drage te sam jako ponosna na svaku od njih.
Drago mi je što sam imala prilike doživjeti ovo životno iskustvo i što sam imala prilike vidjeti kako funkcionira taj svijet mode i modelinga. Ponosna sam što sam predstavljala svoju lijepu Hrvatsku i zaista sam dala sve od sebe. Nisam osvojila titulu, ali stekla sam doživotna prijateljstva i uspomene koje nikada neću zaboraviti.
Zahvaljujem svojoj obitelji koja je bila uz mene na ovome putu, kao i svim drugim ljudima na velikoj podršci! Hvala svima koji su glasali za mene, medijima što su me pratili, učenicima i kolegicama Gospodarske škole Čakovec koji su mi šivali haljine i kostime, kao i sponzorima što su me financijski poduprli.
Napokon, muške čitatelje sigurno će zanimati imate li partnera?
– Trenutačno sam slobodna, živim s roditeljima i nemam dečka te čekam svog princa na bijelom konju, odnosno osobu koja će mi biti kompatibilna i imati slične poglede na život.
Hvala na vremenu i razgovoru i hvala na predavanjima kojima pomažete drugima! Draga Esmeralda, sretno i sve najbolje!
