Belički kalamper jedan je od najpoznatijih međimurskih brendova. Ima svoju himnu i spomenik, ali u posljednje vrijeme nije u modi. Prema onome što doznajemo oko 20.000 tona krumpira prošlogodišnjeg uroda moglo bi ostati neprodano. Još je veći problem na koji način to ogromno brdo krumpira zbrinuti. Ne učini li se to kako treba prijeti opasnost da se na poljima razviju razne bolesti. Sve to čini sudbinu beličkih krumpiraša vrlo neizvjesnom i mnogi razmišljaju o odustajanju od te kulture. Za pojašnjenje smo se obratili načelniku Općine Belica Zvonimiru Taradiju.
-Radi se o tome da je jednostavno ove godine došlo do nekakve blokade na tržištu. Naši se poljoprivredni proizvođači snalaze. Uz pomoć Ministarstva poljoprivrede, posebno državnog tajnika Majdaka, s ukrajinskom ambasadom je dogovoren plasman na to tržište. Tamo je, zasada, otišlo desetak šlepera, nekih 250-300 tona. To nije posao kojem se proizvođači posebno vesele zbog niske cijene, ali u ovom trenutku je situacija takva da su naši poljoprivrednici prisiljeni prihvatiti sve što im se nudi samo da barem nešto prodaju.
Nikome nije do šale, ali mogao bih reći da su ključna slijedeća dva tjedna, jer s dolaskom proljeća dolazi do klijanja čime se gubi na kvaliteti. To je dodatni problem, jer kupci koriste ovakvu situaciju i postavljaju vrlo rigorozne zahtjeve vezane uz kvalitetu krumpira. Ako ih ona, prilikom pregleda, ne zadovoljava, bez ikakvog obrazloženja naprave reklamaciju i skidaju do 20 posto cijene krumpira.
Ove je godine rodilo 20 tisuća tona krumpira više nego što je planirano. Bojim se da će minimalno 10 tisuća tona završiti, možemo tako reći, nekomercijalno. Neće se prodati nego će se krumpir zbrinjavati. U tome će pomoći PRE-KOM iz Preloga i bioenergana Kos iz Kotoribe, ali teško je govoriti o količinama koje se tako mogu zbrinuti. Zbog svega toga može doći do ilegalnog zbrinjavanja, zabrinut je Taradi.
U praksi to znači da bi krumpir mogao završiti na divljim deponijama, ali i nezbrinut na oranicama što predstavlja veliku ekološku opasnost, jer ako ga se pravilno ne potanjura i zbrine može izazvati razne bolesti na susjednim poljima.
Ni predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira Damir Mesarić nije optimist.
-Iznadprosječni prinosi, loša turistička sezona zbog koronavirusa, zatvaranje ugostiteljskih objekata, pad prometa za blagdane, kontinuirani pad cijena zbog uvoza i povećane ponude, sve su to razlozi koji su doveli do ovoga. Uz pomoć državnog tajnika Tugomira Majdaka i počasnog konzula Ivice Pirića dogovorena je suradnja s najvećim trgovačkim lancem u Ukrajini. Početkom godine smo se okrenuli izvozu, ponajprije u Mađarsku, pa dio krumpira sada odlazi i tamo. Unatoč svega toga još uvijek na našim skladištima ima više od 30.000 tona krumpira, a prodaja ide jako sporo i ovim tempom to se neće moći prodati. Znalo je i ranije biti teških godina i niskih cijena, ali ovako nešto ne pamtimo. Kako bih vam lakše dočarao o kakvoj se količini radi mogu reći da bi za odvoz toliko krumpira trebalo oko 1.000 šlepera.
-Zbog svega toga radimo s ogromnim minusima. Proizvodna cijena krumpira iznosi oko 1,50 kuna za kilogram, a mi krumpir u rinfuzi prodajemo po 50 lipa za kilogram što je toliki gubitak od kojeg ćemo se oporavljati godinama. Ovakva situacija sigurno će utjecati na daljnju proizvodnju krumpira u Međimurju i ostalim dijelovima RH. Neki ne vide perspektivu i ne žele ulagati. Ali svi koji idu u izgradnju ili adaptaciju skladišta nastaviti će proizvodnju. Godinama se ulagalo u tehnologiju i mehanizaciju i ne može se mehanizacijom za krumpir proizvoditi nešto drugo. Krumpir je ipak jedna od osnovnih namirnica i mi ćemo ga proizvoditi. Nadamo se da se ovakva godina neće ponoviti, kaže nam Mesarić.
U skladištu prepunom krumpira zatekli smo i jednog od beličkih proizvođača Milana Šafarića.
-Radimo s minusom od 70 posto i unatoč tome ne možemo prodati. Zahtjevi su takvi kakvi nikada nisu bili, doslovce se traži dlaka u jajetu. Iskorištava se situacija i prisiljeni smo prodavati u bescjenje, ogorčeno govori Šafarić.
Pitamo ga može li ova situacija baciti na koljena beličke proizvođače.
-Ne da može, nego to se upravo događa. Nas sedmorica smo se udružili u vezi skladišta i dijelimo zajedničku sudbinu. Moramo se zadužiti za daljnju proizvodnju, trebali bi ući u izgradnju novog skladišta, a pitam se tko će nam, u ovakvoj situaciji, dati kredit za sve to. Ne znam kako će to ispasti na kraju krajeva.
