Župnik Crkve sv. Leonarda u Goričanu Josip Drvoderić ujedno je i vrstan pjesnik, a neke od njegovih pjesama su i uglazbljene. Tako je u crkvi Sv. Leonarda u Goričanu 4. studenoga 2021. godine prigodnim programom predstavljena zbirka njegove poezije „Međimurske minijature“, na kojoj je radio godinama.
Uz čitanje stihova i pjesme župnog crkveng zbora sv. Leonarda – Goričan, predstavljanje zbrike pjesama „Međimurske minijature“ završilo je domjenkom u vjeronaučnoj dvorani.
– Ugodno sam se iznenadio kvalitetom njegovog pjesničkog izričaja, kako u sadržajnom, tako i u tematskom smislu. Njegove pjesme odražavaju zrelu pjesničku osobu i odišu introvertiranim razmišljanjima u čijem se središtu nalazi mali međimurski čovjek, njegove duhovne, obiteljske i materijalne brige, a prožete su i snažnim socijalnim i nacionalnim nabojima, što se posebice odnosi na zbivanja iz Domovinskog rata (1991-1995). Dakako, da je sav taj „pjesnički materijal“ prožet i velikom ljubavlju prema „malom Međimurju“. Sve pjesme nastale su između 1991. i 2020. godine – napisao je u recenziji „Međimurskih minijatura“ Juraj Kolarić.
Izdvajamo njegove pjesme:
Pjesma “Mura, sunce i bele sandale”
– Ta je pjesma nastala u mojoj 21. godini života, kao prisjećanje na bezbrižne dane koje sam u djetinjstvu proveo uz Muru. Rado sam lovio ribe na lokaciji od Kaliža prema brodu (skeli) u Novakovcu. Tu smo se znali također i kupati, te ostajati ponekad do večernjih sati kada bi sunce zapadalo i poneka bi se zraka sunca zrcalila na murskoj površini – rekao je Josip Drvoderić.
MURA, SUNCE I BELE SANDALE
Mura …
I senukoše cifraste
Kak kiklja Ciganičke male…
Na bregu su stale
Kak ljiljan bele sandale,
I vrba …
Nekak se sunce na turejski turen obesilo
I v Muru
Tri suze je spustilo …
Kak ogej blešči
Vužgana Mura i oči su zaprte stale.
Nišči povedati nezna – čije su bile
Te bele, kak ljiljan sandale?
Među najistaknutijim, a ujedno i prva u zbirci, pjesmama Josipa Drvoderića je „Međimurje“, nastala 16. travnja 1997. godine, na što ga je inspirirala „posljednja okupacija Međimurja“.
– Ova pjesma, nabijena međimurskom svakidašnjom stvarnošću, poviješću, suzama i pjesmama uvodi nas u pjesnički opus Josipa Drvoderića, koji potiče na razmišljanje i mami suze pomiješane s ushitima oduševljenja što smijemo biti sudionici života „žmefke“ međimurske zemlje, na kojoj se izmjenjuju „I pesem, i zvon, i još čudaj sega.“ – napisao je među ostalim Juraj Kolarić.
MEĐIMURJE
… srijeda, 16. travnja 1941.
Posljednja okupacija Međimurja
Međimurje je ne samo ime.
Međimurje su ljudi,
Zdelani, spotrti, kak zemlja spotrti.
Međimurje je ne samo ime.
Međimurje su Mura i Drava,
Kalne i fletne, kak misel fletne.
Međimurje je ne samo ime.
Međimurje su suzi,
Skrite i žmefke, kak tuđina žmefke.
Međimurje je ne samo ime.
Međimurje je žetva i bratva,
I pesem, i zvon, i još čudaj sega.
To naše malo Međimurje…
