Subotnjom pobjedom od 3:0 nad Hrvatskim vitezom iz Posedarja Međimurje je ušlo u Drugu ligu (ili po starome Jedinstvenu treću ako vam je draže). Samo dan uoči odlučujuće kvalifikacijske utakmice trener Gordan Golik je u najavi susreta rekao:
– U ovih deset dana koliko sam s momčadi nisam imao čarobni štapić kojim bih otklonio sve probleme s kojima smo se nosili tijekom ove sezone. Ciljano smo prikupili najvažnije informacije o protivniku, ali prioritet mi je bio uvjeriti momčad da oni odlučuju i da možemo ostvariti naš cilj budu li dali svoj maksimum. Nećemo umirati u ljepoti, igrat ćemo na rezultat, jer je jedino važno pobijediti makar i kroz produžetke ili na penale, rekao je Golik.
Subotnjih 90 minuta u potpunosti je potvrdilo njegovu najavu, a svi koji su češće pratili Međimurje kroz sezonu s pravom su se pitali nije li se, ipak, Golik uoči utakmice družio s Harryjem Potterom i od njega uistinu posudio čarobni štapić. Djelovalo je, naime, kao da je na travnjak istrčala neka druga momčad i da se s toliko naboja i energije igralo kroz prvenstvo ovaj bi se plasman znatno ranije ostvario.
Golik je trenerski gen naslijedio od oca Željka, nažalost prerano otišlog rukometnog znalca, što je potvrdio osvojivši šesto mjesto u Prvoj HNL za žene s nogimetašicama NŠ Međimurje-Čakovec. Njegovim dolaskom atmosfera u svlačionici se promijenila praktički preko noći. Ne znamo na koji način, ali “kupio” je braću Glavina koji su u većem dijelu sezone zbog financija i drugih razloga bili u, najblaže rečeno, tihom ratu s upravom i trenerima te pružali znatno manje od svoje objektivne vrijednosti.
Pod Golikovim palicom postali su ono što se od njih i očekivalo, igrači koji rješavaju utakmice. Golik je bez puno krzmanja starijeg Glavinu gurnuo u sredinu terena gdje se prometnuo u dominantnu figuru susreta i začetnika svih opasnijih akcija našeg sastava. U stopu ga je pratio mlađi brat Dominik koji je s lijeve strane predstavljao nerješivu enigmu za gostujuću obranu zabivši prvi i treći i namjestivši drugi gol domaćina.
Golik je odradio ogroman posao i u podizanju kolektivne koncentracije, zbog čega gotovo da i nije bilo oscilacija i padova u igri, što je dosada gotovo u pravilu bio slučaj. Od ranog vodstva, pa do kraja utamice Međimurje je kontroliralo tijek susreta. Gosti iz Posedarja dobro su izgledali u polju i bez većih problema dolazili na tridesetak metara do gola Međimurja, ali su u završnici svojih akcija bili potpuno bezopasni.
Za razliku od prethodnih susreta, u kojima su protivnicima dijelili poklone šakom i kapom, igrači Međimurja su ovog puta vlastitom pogreškom kreirali samo jednu šansu gostima koju, srećom, nisu iskoristili. Injekciju samopouzdanja Golik je očito ubrizgao i najmlađim članovima momčadi. Tako je Kirić, čije su pogreške kao neminovni dio vratarskog odrastanja obilježile dvoboje s Nedelišćem, branio bez greške i pokazao zbog čega su ga bezecirali susjedi iz Varaždina kuda bi, koliko znamo, trebao otići i jednako nadareni Ratajec.
Zbog izostanka standardnog Jakupaka na lijevom je boku bio Arambašić, pa iako nas je njegova zaigranost u dvije-tri situacije koštala živaca, pokazao je da se na njega može ozbiljno računati. U srcu obrane Cerovčec je, u paru s Hranilovićem, bio neprelazan. Dodamo li tome pogodak Kuqija, požrtvovnost Škvorca i trkački doprinos Hlišća, činjenica da su baš svi odigrali znatno iznad dosadašnje razine učinila je goste samo “simpatičnim” suparnikom.
Možda su se Goliku u subotu jednostavno poklopile zvijezde, no nama to nije izgledalo tako. Osim toga, njegov rad s mlađim uzrastima, rezultati s nogometašicama i činjenica da je Međimurje odigralo najbolje kad je bilo najteže potvrđuju da ima “ono nešto”. Kada se prihvatio vođenja ove utakmice najavio je da će to biti privremeno i da se vraća u ženski nogomet.
Poznavajući ga, teško je vjerovati da će od toga odstupiti. Jednako kao što smo uvjereni da ga čeka lijepa budućnost kada se jednom odluči prihvatiti muškog seniorskog nogometa na duže staze i šteta je što to neće biti već sada.
Golik je kao igrač imao zapaženu karijeru, ali pomalo nedorečenu s obzirom na potencijal koji je pokazivao u mlađim godinama kada je bio i reprezentativac. Bude li ovako radio sigurno će kao trener napraviti barem stepenicu više. Golikov poučak, međutim, pokazuje da Međimurje pitanje osobe koja će povesti momčad na sljedeće pripreme i osigurati dobru atmosferu u svlačionici kroz cijelu sezonu treba riješiti već – jučer.