Kao godinama unatrag, vjerojatno će i danas prostori Centralne dnevne bolnice Čakovec odisati posebnim sjajem, mirisom cvijeća, okusom slatkiša i slavljeničkim tonom. Pobrinut će za to djelatnici Centralne dnevne bolnice gdje je glavna sestra, ali i dama koja s današnjim danom navršava 61 godinu života. Ona je Božena Kapitarić koja je godinama unatrag, i to sasvim zasluženo u dva navrata proglašena NAJSESTROM U našem zdravstvu, a biti to nije mala stvar, a pogotovo što su tako odlučili onkološki pacijenti. Predložena je bila od Udruge medicinskih sestara Čakovec, Hematološkog društva te druge strukovne udruge i udruge pacijenata.
Oni su izdvojili njezinu empatiju i raspoloživost pacijentima bez obzira na radno vrijeme, dok brojne udruge u kojima je radila i u kojima je još danas navode kao primjer svim medicinskim sestrama. Njoj je ovo već drugo priznanje za NAJSESTRU Prvo joj je uručeno 2012. godine. U čakovečkoj bolnici radi od 1994. godine, a sadašnjem radnom mjestu radi od od 2007.godine.
Je li medicina bila prioritet vašeg obrazovanja?
– Moram priznati da u početku baš i nisam znala da ću biti medicinska sestra pa sam nakon osnovne škole krenula u Rudarsku školu u Varaždinu jer sam bila kreativna osoba i ležala mi je nacrtna geometrija. Međutim, sam kućni odgoj, gdje su me učili da treba pomagati bolesnim i nemoćnima utjecalo je na odabir nove škole. Odabrala sam varaždinsku Medicinsku nekako gdje sam uvidjela da baš to želim raditi i da ću moći svoju kreativnost primijeniti na radnom mjestu medicinske sestre što kasnije ni u jednom trenutku nisam požalila već u trenutku kada sam na praksi došla na prvi doticaj s pacijentima. Već tu sam stekla neprocjenjiva iskustva tu sam shvatila težinu i odgovornost prema poslu, a pogotovo zato jer radim sa timom koji se trudi da budu što bolji u svakodnevnom radu, ponosna sam na njih jer su uz rad završili više škole i jer su krenuli i rade humanitarno i van radnog vremena. Sve ono što sam naučila od prekrasnih ljudi koji su prošli agoniju do ozdravljenja čini me bogatom, sretnom i boljom osobom, punoga srca kaže Božena. Bilo je to 2016. godine.
Razlikujete li pacijente i što su oni za Vas?
– Razlikujem ljude i hvala Bogu pa svi smo različiti pa tako i kad smo bolesni, zahtjevni, u stresu, strahu pa tako i treba gledati ljude, individualno. Oni su za mene bliske i osobe koje traže pomoć, a takvima treba biti dostupan 24 sata, takvima trebaš dati cijelog sebe.
Danas radite s onima koji se bore za život, težina toga posla?
– Onkološki bolesnici imaju svoju težinu radi prirode bolesti i tijeka liječenja koje je zahtjevno i dugačko. Teško je, da, i zahtjevno, stresno, ponekad depresivno. Treba uzeti vremena kad postane preteško da se napune baterije i da krenete dalje.
Ima situacija kad ne znate kako dalje, ali kad vidite ljude koji se bore ustraju u bolesti onda i ja imam snage da krenem dalje jer ipak zdravlje je sve, stvarno najveće bogatstvo. Sve možete nadoknaditi, ispraviti, ali zdravlje teško. Imam puno staža pa i godina te iskustveno govoreći ‘ti ljudi u meni bude potrebu da budem bolji čovjek’, divim se ljudima koji nakon bolesti u udrugama pomažu novooboljelim.
Što od njih učite, dobivate?
– Zbog tih ljudi kojima se divim sam bolja osoba. Hrabri su i izgubili su ono najvažnije, a to je zdravlje.
Godine iskustva, a i one životne su iza nje. Voljeli bi o njoj, a to je najkraće, pisati još više o njoj jer toga ima.
Držimo da je to dostatno uz opasku – Božena sretan 61. rođendan !