Gabrijela Košak iz Vukanovca dugogodišnja je članica Kulturno-umjetničke udruge „Lipa“ iz Gornjeg Mihaljevca, čiji je rad i ljubav prema amaterskoj glumi obilježila posljednjih 15 godina. Kroz ulogu jedne od najistaknutijih članica udruge, Gabrijela je dala neizmjeran doprinos kulturnom životu svog kraja, a njena strast prema glumi, improvizaciji i očuvanju kajkavskog dijalekta inspirira sve oko nje. Osim što je tijekom svoje profesionalne karijere radila kao trgovkinja, zajedno sa suprugom posvećena je poljoprivredi, uzgajajući vinograd s tisućama trsova. No, pozornica ostaje njen pravi poziv i mjesto gdje pronalazi radost i ispunjenje.
Kako je započeo vaš glumački put i odakle potječe ta ljubav prema sceni?
Talent za glumu smatram božjim darom. Otkad znam za sebe, privlači me svijet pozornice. Još kao djevojčica isticala sam se u školi pjevanjem i držanjem, a uvijek sam imala prirodno samopouzdanje na sceni. Uvijek sam bila aktivna – nosila sam štafete, sudjelovala u zborovima, nastupala na školskim priredbama. Nikada nisam imala strah pred publikom, čak ni kao dijete, a s godinama je to samopouzdanje samo raslo. Već u školi često sam dobivala glavne uloge, a iskustvo je učinilo svoje i pomoglo mi da sve sigurnije improviziram.
Koliko je improvizacija važna u vašem pristupu glumi?
S vremenom postajete sve vještiji u improvizaciji. Kad odigrate dovoljno predstava, sve lakše ulazite u lik i prirodno se prilagođavate situacijama na sceni. Smatram da je važno da improvizacija ne zbuni druge glumce. Iako se može odstupiti od teksta, moramo se držati radnje i pratiti tijek događaja kako bi predstava funkcionirala skladno.
Koliko dugo ste članica Kulturno-umjetničke udruge „Lipa“?
Članica sam KUU „Lipa“ Gornji Mihaljevec više od 15 godina. Na početku sam bila manje aktivna, no s vremenom sam se sve više uključivala u rad udruge i s ponosom mogu reći da sam danas jedno od prepoznatljivih lica naše dramske sekcije.
Jeste li oduvijek bili posvećeni samo glumi ili vas privlače i drugi oblici umjetnosti?
Amaterska gluma je moja prva ljubav, no pjevanje je moja velika strast. Da postoji zbor u Gornjem Mihaljevcu, bila bih prva članica! Nažalost, za sada ga nemamo jer nije bilo dovoljno interesa. Naša dramska sekcija je vrlo aktivna i jaka, ali voljela bih da jednog dana vidim da se i pjevački dio proširi u našem mjestu.
Koje je vaše profesionalno zanimanje i kako uspijevate balansirati obveze?
Po struci sam trgovkinja i taj sam posao radila više od 30 godina. Uz posao, uvijek sam kod kuće bila posvećena i poljoprivredi. Sa suprugom uzgajamo pet tisuća trsova vinove loze, o kojima brinemo sami. Naša djeca su odrasla i imaju svoje obitelji, pa smo mi u mirovini preuzeli sve obveze oko vinograda. Iako je to zahtjevno, vrijeme koje provodim na probama za mene je pravo „vrijeme za sebe.” To su trenuci kad se opuštam, zapjevam, družim se i psihički oslobodim. Kroz glumu izbacujem negativne emocije i stres, a kući se vraćam puna energije.
Postoji li neka uloga koja vam je ostala posebno u sjećanju?
Kroz ovih 15 godina odigrala sam razne uloge, najčešće majke, babice, susjede i druge likove u kojima se dobro snalazim. Naša predsjednica Jasenka Novak uvijek pomno osmisli naše likove, tako da je teško izdvojiti jednu koja mi je obilježila život. Svaka uloga nosi nešto posebno, i svaka predstava ima svoje čari. Putovali smo i nastupali u raznim županijama, gdje god razumiju naše kajkavsko narječje, jer je važno da publika razumije dijalekt kako bi se povezala s pričom.
Koliko je po vašem mišljenju važno zadržati kajkavski dijalekt u predstavama?
Narječje je za mene izrazito važno. Naše predstave najčešće izvodimo pred publikom koja razumije kajkavski, jer to unosi dodatnu autentičnost. Bez tog razumijevanja teško je prenijeti pravu emociju i uživjeti se u priču. Živi primjer toga su „Gruntovčani“, kultna serija koju mnogi zbog narječja možda ne razumiju u potpunosti. Tako je i s nama – neki nas ne razumiju i zbog toga ne mogu potpuno shvatiti o čemu pričamo.
Gdje vidite budućnost KUU „Lipa“ i vaš doprinos u daljnjem radu?
Voljela bih da naš Gornji Mihaljevec, osim snažne dramske sekcije, jednoga dana ima i zbor te više kulturnih manifestacija. Nadam se da će naš rad inspirirati mlade generacije da se priključe i obogate našu kulturnu scenu. A ja ću, dok god budem mogla, nastaviti doprinositi na pozornici – jer je to za mene način života.