Luka Žižek iz Stanetinca (Općina Štrigova) ima tek 20 godina, a već svira harmoniku kao iskusan majstor. I jeste (vele)majstor, ali o tome u drugom dijelu teksta.
Nakon završetka Osnovne škole u Štrigovi, upisao je gimnazijski program u Srednjoj školi Čakovec, a sada je na drugoj godini studija politologije u Zagrebu.

– Za vikend dolazim doma da se vidim s djevojkom Gloriom, da odsviram nekoliko gaža i da u nedjelju prije podne odem na svetu misu u našu crkvu sv. Marije Magdalene u Štrigovi. Sve to me usrećuje, čini život zanimljivim i ispunjen onim što volim raditi – kaže Luka dok sjedimo uz jutarnju kavu u kafiću “Kult” u Štrigovi.

Luku sam često viđao dok je sa svojim glazbenim sastavom “Podrumari” svirao na manifestacijama u bregovitom dijelu Međimurja, ali i šire. Zato sam se iznenadio kad sam ga nedavno sreo na sjednici Općinskog vijeća Štrigove. Sjedio je i slušao o svemu što je te večeri bilo na dnevnom redu. Tada ga je načelnik Općine Štrigova, Stanislav Rebernik, predstavio kao predsjednika Savjeta mladih, koji će biti redovito pozivan na sjednice.

Predsjednik si Udruge mladih, predsjednik Savjeta mladih, studiraš politologiju, vidiš li se u budućnosti kao političar, načelnik općine, župan ili još nešto više, pitam Luku.

-Još ne razmišljam tako daleko, ali politika me u svakom slučaju zanima. Svaki segment života zapravo je politika. Zasad u Udruzi želimo rješavati probleme mladih u našoj sredini, a tek kad završim faks vidjet ću što i kako. Mislim da smo kao Udruga mladih Štrigove dobro krenuli. Često smo mi mladi moje generacije razgovarali o tome da bi se morali nekako organizirati da se čuje i naša riječ. Generacija starija od nas, dakle mladi ljudi od 25-26 godina odselili su iz štrigovskog kraja. Nema ih. Zato smo mi odlučili ostati, ali boriti se za što kvalitetnije uvjete života. Na sjednici Općinskog vijeća, iako samo kao promatrač, mogu predlagati ili podržati dobre akcije koje imaju za cilj stvoriti uvjete za zapošljavanje mladih, davanje pomoći kod uređenja stambenih prostora, sufinanciranja vrtića, komunalnog uređenja područja općine i slično. Uz to, u našem je programu kulturno uzdizanje, očuvanje starih običaja, provođenje seoskih igara…da se mladi što više povežu međusobno, ali i da stvore čvrste veze sa svojim rodnim krajem – kaže budući političar Luka Žižek, uz kojeg je u Savjetu mladih još i Tomotej Kocen, Anamarija Hanc, Leonardo Sever i Leo Žižek. Luka Žižek član je i Savjeta mladih Međimurske županije.

Ima li onda mjesta za harmoniku, pitam Luku.
-Nema pravog života bez harmonike. Prvi susret s njom imao sam s osam godina. Otvorio sam ormar i ispala je stara harmonika moga oca. On je nekad malo svirao. Zainteresirao sam se za sviranje, podupirao me i djed Antun, krajem sedmog razreda dobio sam prvu harmoniku, učlanio sam se u KUD… Učio sam i počeo svirati. U početku me na gitari znao pratiti i mlađi brat Tin. Šest godina polazio sam školu sviranja harmonike kod Deana Mošmondora u Suiti u Nedelišću. Počeli su javni nastupi, malo samostalno, malo s bratom… Već 5 godina sam član TS “Podrumari”. Ljudi su naprosto tražili harmoniku – kaže uz osmijeh Luka.

Osim njega, u “Podrumarima” sviraju Vinko Jakopić (bas), Josip Zlatarek (brač i glavni vokal), Luka Čeh (prim) i Kristijan Kutnjak (bugarija).
-Nastupamo po cijelom Međimurju, u Zagrebu, Sloveniji, u Austriji, na Jadranu… Zapravo svugdje kamo nas pozovu. A sviramo sve: od zabavne i tamburaške glazbe, do dalamtinske i narodne. Nema tog hita kojeg mi ne sviramo! – ističe Luka, kojega se sjećamo i kao nagrađivanog pjesnika kajkavskog izričaja, koji je za svoje pjesme u srednjoj školi često nagrađivan.

U svemu tome Luki Žižeku kroz život potporu daju mama Danijela, otac Renato, braća Leo i Tin, bake i djedovi Branka i Antun Žižek, te Anica i Zlatko Nemec.

-Nikako ne smijem ovdje zaboraviti spomenuti i moju djevojku Gloriu, koja s roditeljima živi i radi u susjednoj Austriji, ali je često doma. Dugo smo skupa i lijepo nam je. Ne vidimo se kroz tjedan, ali onda sve nadoknadimo tijekom vikenda – smije se Luka, kojemu želimo još puno dobrih svirki i nastupa te uspješno školovanje kako bi, kao mladi političar, jednog dana mogao biti načelnik, župan, ministar ili još nešto više.
Sretno, Luka!
