Neizmjerno se vole! To je prvo što sam primijetio kada sam prošle godine prvi puta sreo Ivelinu Kondzharovu i Mireka Barukčića. On je tada imao 58 godina, a ona baš 50. rođendan. Obećao joj je da će je tim povodom odvesti pred matičara i izvršio je obećanje.
– On je takav čovjek. Sve što Miroslav obeća, on i ostvari, realizira. To je samo jedan od razloga zašto mi je toliko prirastao srcu – kaže Ivelina, koja sada nosi prezime Barukčić i žive u kući koju sami grade u Pleškovcu.
Dogovarao sam s Mirekom razgovor na temu glazbe. Svirao je nekad gitaru u brojnim sastavima, prošao s glazbom pola svijeta, a onda zbog drugih obaveza prestao svirati. Sad ponovo ima u planu okupiti stare pajdaše i svirati glazbu osamdesetih. Dok nađe vremena i danas uporno trenira. Htio sam da se nađemo na kavi negdje na pola puta između Čakovca i Pleškovca, ali je on inzistirao da dođem u njihovu još nedovršenu kuću na kraju tihe uske ceste, na kojoj se asfalt ni ne nazire. Na kući je broj 106c. Prava oaza mira.
Kad uđete u tu kuću osjetite nevjerojatnu toplinu. Ne samo zbog ljubaznosti domaćina, nego i one nevidljive vibracije koja vlada među njima. Naprosto su sretni. I tu sreću nesebično šire među svima onima koji im dođu. A dođu! I brojni prijatelji, i motoristi, i kumovi, i rodbina… I moram reći, kad smo sjeli otvorilo mi se bezbroj tema za razgovor. Glazba je bila tek početak. Naprosto nadahnjuju svojom pojavom.
– Da, rođen sam u Osijeku i u Dunjkovec smo s majkom doselili kad sam imao svega 3,5 godine. Brzo sam se uklopio, stekao brojne prijatelje, išao u osnovnu školu… U tamburaškom sastavu Seljačke sloge Nedelišće počeo sam svirati mislim 1974. godine. Svirao sam bisernicu. Onda su se tamburaši regrutirali iz OŠ Nedelišće i mnogi su kasnije postali vrsni glazbenici. Gotov svi s one crno-bijele fotografije još i danas sviraju. Kasnije smo formirali grupu “Mladi” i svirali pet godina do vojske. Poslije sam bio član grupe “Kaktus”, pa “Vox”, “Black eagle”, svirao i bubnjeve tri godine u jednom rock sastavu Sloveniji… Aktivno sam se glazbom bavio 27 godina. Sad smo opet imali dogovor da počnemo nastupati. Okupljam ekipu – kaže Mirek, a Ivelina dobacuje da sad svira samo njoj.
Upoznali su se u Austriji.
– Ja sam u Beču radio kao upravitelj zgrada i u onoj gdje sam imao svoj ured stanovala je Ive. Ona radi u vojnoj ustanovi, pa je vrlo odrješita kad je posao u pitanju. Primijetio sam je, ali ništa dalje od toga. I ona i ja imali smo iza sebe neuspjele brakove, pa smo bili vrlo oprezni kod odabira sljedećeg partnera. Ipak, rodila se ljubav i već smo 4 godine u sretnoj vezi. Mislim da je to žena kakvu sam tražio cijeli život – kaže ponosno Mirek.
– Svidio mi se njegov karakter. Čvrst, a opet nježan. Ja sam Grkinja, ali imam i bugarske krvi i ruske po djedovima i bakama, nisam znala ni riječ hrvatski. No, uz Mireka za dva-tri mjeseca naučila hrvatski. Rekao mi je: u našoj kući govorit će se samo hrvatski. Tako je i bilo i ostalo. Inače, govorim grčki, bugarski, španjolski, ruski, njemački i sada hrvatski. Sretna sam što sam ovdje. Volim Hrvatsku, volim Međimurje, Čakovec. Tu su posebni ljudi. Ovdje sam sretna – kaže uvijek vesela i nasmiješena Ivelina.
– Dolazimo u Pleškovec svaki vikend i tu ćemo živjeti kad odemo u mirovinu. Volimo se i to je najveća vrijednost naše veze – ističe Mirek, kojega mnogi pamte kao vrsnog glazbenika. Kaže da je 36 godina gitarist, a 44 bajker. Voli motore, ima brojne prijatelje motoriste, često i u Beč putuju na motoru, Međimurje obilaze na motoru, i u Međugorju su bili. Uživa u vožnji motorom, pogotovo kad mu je suvozačica Ivelina.
– Tu je bila drvena kućica koju smo kupili i sada značajno proširili i nadogradili. Imat ćemo ovdje svega, a najviše mira. Parcela je velika, tako da ovdje namjeravamo napraviti salon za pedikuru i masažu. Taj posao vodit će Ive, koja je završila školu za to. Pripreme su već napravljene i mislim da će za koju godinu sve biti i realizirano. Ivelina obožava voziti quad, ali itekako drži do sebe, do svog izgleda. Voli se lijepo odjenuti, kupiti obuću, voli šopingirati… Ima sto pari cipela, torbica… Uspješno održava liniju. Deset godina u Bugarskoj je plesala klasični balet, od svoje četvrte godine. Onda su joj nažalost popucali ligamenti i tako je završila njezina karijera balerine. Već je 25 godina vegetarijanka – oduševljeno govori Mirek o svojoj supruzi.
– On je mnogo dobar čovjek. Brine o meni. Ne sjećam da smo se ikad ozbiljno posvađali. Porječkamo se, a sve završi smijehom i zagrljajem. Obožavam ga – kaže Ivelina dok zaljubljeno gleda Mireka.
Ivelini je jedino teško biti vegetarijanka pored njega vrhunskog kuhara. Kuha sve vrste hrane, a često odlazi i prijateljima pripremiti roštilj ili bograč i druge finote. Sve miriše, lijepo izgleda, mami me, ali se ne predajem. Neću kušati meso, kaže Ivelina. No, zato on za nju priprema brojne specijalitete bez mesa.
Iako je zaljubljena u 4M: Mireka, Motore, Muziku i Međimurje, Ivelini je srcu prirasla i njihova kuća u Pleškovcu. Nalazi se na kosini, pa sve moraju raditi ručno. Ali nije im teško!
Zajedno grade tihi dom veselja i ljubavi, ili kao što bi to rekao Mirek: “Zajedno gradimo dom naše sreća!”.
Pa, Ivelina i Mirek, sretno vam u – sreći!
