Još prije 70-ak godina Franjo Vuk iz Preloga počeo je uzgajati piliće. Njegov sin Nikola Vuk (79) i njegova supruga Franjica preuzeli su taj posao od njega te, prije 30-ak godina, osnovali OPG za uzgoj pilića. Njihov sin Vlado Vuk (55) i njegova supruga Željka naslijedili su taj OPG, a treća generacija uzgajivača pilića dobila je i četvrtu – njihovog sina Dina Vuka (23), koji je, kao i njegovi preci, kaže, odmalena ‘među picekima’.
Danas, Vlado, nositelj OPG-a Vuk i Dino, koji je završio srednju školu za poljoprivrednog tehničara i otvorio OPG Agro Dino, zajednički rade na farmi kapaciteta od 13.000 pilića, a uz uzgoj pilića, bave se i ratarstvom te uzgajaju soju, suncokret, uljanu repicu, ječam, pšenicu, kukuruz, sunockret… Momci marljivo rade na polju, stalno ulažu u mehanizaciju, a imaju i svoju sušaru i silos, odnosno skladišta za žitarice.
OVDJE ‘NEMA PTICE DO PRASICE’ ALI…
Prvo što smo se pitali je, kako se baviti uzgojem pilića u Međimurju, gdje „nema ptice do prasice“?
– Jednostavno, mi smo kooperanti tvrtke Fanon d.o.o. iz Petrijanca kraj Varaždina. Dobijemo jednodnevne piliće, hranimo ih i za 45 dana imaju od 2,5 do 3 kilograma i onda idu. Godišnje imamo pet ciklusa uzgoja, što je oko 65.000 pilića. Kad su dovoljno veliki, pilići se hvataju, stavljaju u gajbe i utovaruju u dan-dva te ih odvoze. Žitarice pak najviše prodajemo tvrtkama Gramex d.o.o. iz Donjeg Kraljevca i Vlado d.o.o. iz Domašinca – opisuje Vlado.
PILIĆI SU NAJLAKŠI ZA UZGOJ
Što se tiče posla, objašnjavaju, pilići su zapravo najlakši za uzgoj.
– Nekad tu bilo puno posla, dok se farma ručno čistila, no danas je sve mehanizirano, od automatskog hranjenja i ventilacije do lakšeg čišćenja strojevima, te nema puno fizičkog posla.
Da je ovo baš obiteljski biznis, dokazuje i činjenica da kad pilićima dođe vrijeme, u lovljenju im pomažu članovi obitelji i prijatelji, a najviše Dinova sestra Daria Vuk i njezin dečko Dominik te Dinova cura Barbara. Iako se to riješi za dan-dva, nije svima lako.
– Teško nam je kad odlaze na klanje, ali to je krug života, lanac prehrane. Najteže to pada Dariji – kažu.
Unatoč poslu s uzgojem pilića te čuđenju prijatelja, najdraže jelo još uvijek im je još uvijek – pohana piletina! Dapače, nema boljeg!
PA TI BUDI POLJOPRIVREDNIK!
Iako je riječ o uspješnim poljoprivrednicima, koji već 2. godinu zaredom s prijateljima organiziraju i susret Poljoprivrednika s traktorima u Prelogu, a neki dan ih posjetila i sama ministrica poljoprivrede Marija Vučković, nažalost, nije sve tako bajno u uzgoju plića i ratarstvu.
– Na farmi i u sušari za grijanje koristimo plin, a cijene su porasle četiri puta! Nafta, umjetno gnojivo, hrana za piliće, zaštita od korova… sve je poskupilo 2-3 puta. Dok su otkupne cijene žitarica neznatno porasle. Stoga, vidjet ćemo kako će se sve to završiti. Ali nadamo se ipak boljim vremenima! – kažu Vukovi.
Smatraju da je danas i sve manje obradivih površina.
– Grad Prelog se širi te su nam već uzeli 5 hektara državne zemlje, gdje se gradi Gospodarska zona Sjever. Sad imamo ukupno 11 hektara i sve je teže naći zemlju za kupiti, a i cijenu su veće. Već godinama se obećava komasacija zemljišta, ali zasad ništa od toga. Za 10-ak godina obradive površine će biti velik problem! – ističu.
S DRUGE STRANE PILIĆA I ŽITARICA
Vlado i Dino Vuk su jako vezani uz Dravu i obožavaju vožnju čamcem te kao članovi Nautičkog kluba Labud svake godine s klubom idu na raftinge. Bili su na raftingu i u Bosni, Sloveniji, Austriji. Prije razdoblja korone, kažu, spuštali su se Murom iz Austrije do Međimurja.
Također su i ljubitelji motora i članovi Motorističkog kluba Ren Ban Prelog. Vlado je ponosan vlasnik Suzukija Intrudea 10800R, a Dino Kawasakija KX 250F (moto kros).
Njihova velika ljubav su i psi, a u obitelji Vuk trenutno se nalazi jedna slatki crni štenac i jedan prekrasan i pametan Newfoundland.
Ekipa za pet!
