Sa 41 godinom radnog staža, od čega je punih 18 godina proveo radeći kao poslovođa čakovečke tržnice, Zvonimir Kovač odlazi u zasluženu mirovinu. Tim povodom danas se nakratko družio sa svojom ekipom s placa koja mu je, u tom periodu, postala druga obitelj.
-Na čakovečkoj tržnici sam počeo raditi u prosincu 2006.godine i ovdje proveo nezaboravnih 18 godina. Odlazim prepun lijepih dojmova i uspomena, a nadam se da će ljudi s kojima sam surađivao u tom razdoblju i mene pamtiti po dobrome, po svemu onome u čemu sam im mogao pomoći. S njima sam svakodnevno provodio po 7 sati, pa je razumljivo da su, na neki način, postali moja druga obitelj i da će mi nedostajati. Taj obiteljski odnos nastojao sam njegovati od svojeg dolaska, iako je nekad bilo svađa, pa i špotanja, kao u svakoj obitelji. Mislim da su i oni razumjeli kako je to za njihovo dobro, jer smo morali inzistirati na poštivanju potrebnih uvjeta, zato što kada inspekcija i carina utvrde propuste nema opraštanja.
Zvonka njegovi kolege nazivaju dobrim duhom čakovečkog placa, a uvelike je zaslužan za uvođenje postupka certfikacije.
-Kada sam došao, trebalo mi je pet godina da pokrenemo taj proces, a certifikaciju sam otada proveo ukupno 13 puta. Danas je čakovečka tržnica Certificirana seljačka tržnica, koja djeluje u okviru Udruge hrvatskih tržnica čiji sam jedan od najstarijih članova, a samo prošle godine certifikat Proizvodi hrvatskog seljaka primilo je 41 obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
U njegovih 18 godina mnogo se toga promijenilo.
-Prije natkrivanja ovdje se radilo i po suncu i po kiši, pa i kada je snijeg zapao. Pamtim dane kada je napadalo pola metra snijega i s kolegama sam dolazio u 5 sati ujutro da bismo do 7 sati sve pripremili za prodaju. Bilo ga je toliko da ga nismo imali kuda izgurati osim pod klupe. U to vrijeme kapacitet tržnice bio je 160 klupa i bila je, praktički, popunjena od svibnja do studenoga. S vremenom je sve više kupaca, naših sugrađana, pa i prodavača tražilo da se tržnica preuredi, pa je došlo do njenog natkrivanja. To je donijelo bolje uvjete, ali i smanjilo kapacitet za 40 posto, pa je došlo do pada prihoda s čime su stigli i određeni problemi.
U uhodanom ritmu tržnice postoje udarni dani te prepoznatljive kategorije kupaca.
-Najviše se kupuje srijedom, petkom i subotom te u dane uoči blagdana. Tada je sve puno, kako prodavača tako i kupaca te ovdje vlada uistinu posebna atmosfera. Žao mi je što se smanjenjem kapaciteta izgubio dio mjesta za manje proizvođače, naše bakice kako to volim reći, koje su se ponekad i ljutile na mene zbog toga, ali mi smo jednostavno morali poštovati prvenstvo proizvođača s ugovorima za prostor. Tako da njima sada ostaju manje udarni dani u tjednu, iako razumijem da bi i one voljele prodavati kada je promet najveći, međutim to s ovim brojem klupa jednostavno nije moguće. Što se kupaca tiče, ovamo najviše dolazi srednja i starija generacija koja ima naviku kupovati na placu i traži certificirane, domaće proizvode. Mlađe generacije radije kupuju u velikim trgovačkim centrima, iako mnogi dolaze i ovdje.
Inflacija i rast cijena ostavile su trag i na čakovečkoj tržnici.
-Nažalost, sve je poskupjelo. Ono što je nekada bilo kunu danas je euro. Što je bilo 5 kuna sada košta 5 eura. Sugerirao sam prodavačima da će visoke cijene odbiti kupce, ali treba poštovati i njihovu računicu u kojoj su troškovi otišli u nebo. Grad i Županija se trude pomoći OPG-ima sufinancirajući dio troškova, pa bi oni to trebali uzeti u obzir kada formiraju cijene. Ne bih volio da se to dugoročno odrazi na posjetu i kupnju.
Kao i svakom budućem penzioneru, ni njemu ne nedostaje planova za mirovinu.
-Radujem se druženju s unucima za koje ću sada imati više vremena. Uz pomoć kod školskih obveza, oni dijele i moju ljubav prema sportu, pa ćemo biti aktivni i na tom planu. Volim kuhati, kao i druge poslove oko kuće tako da ću se i tome više posvetiti. Rado ću dolaziti i na tržnicu, sada kao kupac, ali i da bi sa starim društvom podijelio čašicu razgovora. Svojem nasljedniku na ovom mjestu, Jerku Soldatu želim mnogo uspjeha u nadi da će, bar jednim dijelom, nastaviti mojim stopama.
