Malo tko ga poznaje po imenu Zlatko Nedeljko, ali čim mu spomenete nadimak Pepsi svi se odmah nasmiju, kao “on je naš”. Istina, malo je ljudi, koji s toliko iskrene ljubavi daju cijelog sebe svojim Međimurcima i svojem Međimurju. Za sebe kaže da je zabavljač, glazbenik, skladatelj, aranžer, režiser, stand up komičar, pjesnik ulične šank filozofije…
I na svakom tom polju izuzetno je uspješan. Mozak mu radi na više kolosijeka, inače mu jedan život ne bi bio dovoljan da ostvari sve ono što je dosad učinio. Svirao je i pjevao u nekoliko glazbenih sastava, napisao i tiskao četiri knjige poezije, skladao više od 30 autorskih pjesama, snimio 15 spotova, nastupao kao komičar na bezbroj manifestacija, glumio, vodio fašničke priredbe u Čakovcu i drugdje… I pored svega nađe vremena za putovanja i obilazak turističkih mjesta, posjećuje koncerte, sa svojom klapom iz rodnog Miklavca dolazi na sve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije i, iznad svega, veći dio svog života provede uz rijeku Muru, kojoj je posvetio dobar niz pjesama.

– Ona za mene nije samo rijeka, Mura je meni sve. Uz Muru živim svoje snove, obožavam šum vode, zelenilo, mir, tišinu, samoću i slobodu koju mi pruža. Voda mi daje snagu, ona mi je inspiracija, ona me hrani i nadahnjuje. Tu se družim s obitelji i prijateljima. U prirodi se najbolje osjećam, vrijeme provedeno u prirodi je neprocjenjivo. Zato pet puta tjedno po dva sata hodam uz Muru i uživam – zanosno govori Pepsi.
ZRINSKI NORČEK
Zlatko Nedeljko Pepsi ima 56 godina, živi sa suprugom i kćerkama Emom i Majom u Miklavcu, a već 34 godine radi u Croatia osiguranju. Tamo je zaposlena i supruga Sanja.
Glazba je bila prva njegova ljubav. Sa 13 godina počeo je svirati gitaru, koja je i danas stalno uz njega. Godine 1989. i sljedećih 8, nastupa u Sloveniji s grupom “Excelsior”, zatim “Muralistim”, pa 14 godina u “Casinu” s istom postavom.
Onda 2011. godine nastaje sastav “Genadešus” s odličnim instrumentalistima i vokalima. Počinju izvoditi pjesme s elementima humora, koje piše Pepsi. Po tim i takvim pjesmama poznati su i danas: “Šef nas hroni”, “Nej sam ti jo baš za delo”, “Radi, štedi”, “Tri predsjednika”, “Miška so hmrli” i druge. No, napravio je i nezaboravne ljubavne pjesme i balade, a svakako najpoznatija je ona posvećena rodnom kraju i rijeci Muri “Međimurje tak mi fališ”, u kojoj nastupa dvadesetak međimurskih pjevača i glazbenika. Tamo negdje 2020. godine “Genadešus” se u tišini ugasio zbog drugih obaveza članova grupe. No, Pepsi nije stao sa skladanjem pjesama, a kao stand up komičar nastupa svugdje gdje ga zovu. Često i u programu Radija 1, pogotovo za Martinje ili na Staru godinu, kao vesela uvertira u doček Nove.

Pepsi je i izvanredni glumac, voli kostime, i to ne samo za fašnik, nego i tijekom godine. Ljetos je bio posebno zapažen kao Zrinski Norček na Porcijunkulovom u Čakovcu.
SMIJEH JE PRIVILEGIJA
– Humor je dar božji. Nema većeg zadovoljstva nego uspjeti zabaviti i nasmijati ljude oko sebe. Danas svi imamo svoje probleme i nemamo vremena za smijeh, a smijeh je privilegija. Sreća i smijeh ne mogu se kupiti. Istovremeno, kroz humor mogu poslati brojne “ozbiljne” poruke i ismijati ono što je negativno u društvu. Na nastupima uglavnom improviziram, ali izbjegavam vulgarnosti. Sretan sam kad se ljudi smiju, to je velika vrijednost. A da bi se to postiglo trebaju se savršeno poklopiti tri komponente: publika, zabavljač i atmosfera – kaže Pepsi, koji je nadimak dobio po popularnom piću još prije 30 godina, kada je svirao u Sloveniji. Rekla mu je konobarica da je “mali i črni kak pepsi”. I tako je do danas.
Nedavno je izdao četvrtu zbirku pjesama “Kasnije je prekasno”. Prije dvije godine “Okuse bombona”, pa ranije “Pedeset?”, a prva je bila “Šutim i trpim”.
– Aktivno pišem pjesme od petog razreda osnovne škole. Bio sam član literarne sekcije, jedini dečko među curama. Uvijek s gitarom, spreman na nepodopštine. Sve su me voljele. Bio sam i nagrađivan za svoje pjesme. Sjećam se da sam u Zagrebu osvojio 5 kilograma “Krašove” čokolade za pjesmu “Tito”. Strast prema pisanju pjesama nije me napustila ni do danas. I sad, onako u miru kraj Mure, zapišem koji stih, ideju – kaže Pepsi.

MAJSTOR NA BLINKERU
– Volio sam nogomet i aktivno igrao za Miklavec, dok 1997. godine nisam slomio nogu. Tada sam se više posvetio ribičiji. Uživam u Muri, ali i zabacivanjem udica. Nisam o tome ništa znao, ali sam čitao, učio i danas sam dobar na blinkeru. Mogu se pohvaliti s nekoliko kapitalnih ulova smuđa i štuke – ističe Pepsi, koji zna okupiti prijatelje i rodbinu na obali Mure i prirediti pravu gozbu i veselicu.
A i autoru ovog teksta bio je užitak i privilegija provesti nekoliko sati u društvo ovog vrckavog, duhovitog i raspjevanog međimurskog umjetnika, koji radost i veselje nesebično dijeli svima oko sebe.
Bravo Pepsi. I hvala na smijehu!