Irena Branović Patafta (52) zaista je posebna žena. Ova magistrica novinarstva, profesorica komunikologije i psihologije na Policijskoj akademiji u Zagrebu te samostalna policijska inspektorica koja je radila kao glasnogovornica te policijska službenica za prevenciju u cestovnom prometu PU međimurske u Čakovcu, a od prošle godine je u mirovini, također je ljubiteljica velikih motora, pasa, a od nedavno i – Međimurke popevke!
Irena danas sa suprugom stanuje u Čakovcu, a rodom je iz Orehovice, gdje je živjela neko vrijeme, no djetinjstvo je s roditeljima provela u Varaždinu. Karijera ju je odvela u svijet policije, pobravši tatine gene po tom pitanju. Njezin otac bio je naime načelnik 7. bojne oklopne u Pumama u Varaždinu, a mama joj je radila kao upravna referentica u varaždinskom Udruženju obrtnika.
POLICAJKA, SUPRUGA I MAJKA
S odlaskom u mirovinu, Irena danas živi sa suprugom Radovanom Pataftom te 4 sata dnevno radi u njegovoj tvrtki Transporti i mehanizacija Patafta, a cijeli svoj radni vijek provela je u policiji. Rukovodila je raznim prometnim represivnim i preventivnim akcijama u prometu, nadzorima brzine osobnih i teretnih vozila, edukacijama u vrtićima i školama… Unatoč zahtjevnom poslovnom životu, Irena je uspješno odgojila i kći Mariju Katarinu (28).
IRENA JE I BAJKERICA
Kriza srednjih godina nešto je što Irena u svom uzbudljivom životu majke i policajke nije imala prilike iskusiti. Irena je naime i bajkerica, ponosna vlasnica motocikla Harley-Davidson, kojeg joj je muž kupio prilikom odlaska u mirovinu prošle godine, te se sa suprugom Radovanom koji isto vozi motocikl (BMW Adventure GLS) već godinama rado vozi po Međimurju, do mora i gdje god im srce odluči.
– Danas rjeđe, no dok smo bili mlađi redovito smo išli i na razne moto susrete – otkriva Irena.
Na veliki motor sjela je i na poslu. Sa 42 godine je naime položila ispit za vozača motocikla na Policijskoj akademiji u Zagrebu te je znala ići i u akcije s motorima – kontrola prometa, a naplaćivala je i kazne – kao i u preventivne prezentacije rada policije s motociklom u vrtiće i škole.
NAJTEŽI I NAJDRAŽI DIO RADA U POLICIJI
Dvije godine, Irena je radila i kao glasnogovornica PU međimurske. Tu je ujedno doživjela i manje drage i vrlo zahtjevne trenutke kao policajka.
– Godine 2003. godine, nakon ubojstva Željka Murka, s kojim sam i radila, kao glasnogovornica sam prva izašla na teren, isto tako i kad je ubijena trudnica u mjenjačnici u Prelogu iste godine te se dogodilo užasno ubojstvo u romskom naselju Piškorovec. Izlasci na očevide poginulih bili su mi najzahtjevniji dio posla. S druge strane, najviše sam voljela rad s djecom i edukaciju djece o sigurnosti u prometu – zaključila je Irena i dodala:
– Rad s ljudima je općenito zahtjevan, a posebno u policijskom poslu gdje komunicirate s ljudima koji su u nekoj lošoj situaciji (osim na prevencijama). No, drago mi je što sam bila dio službe za prevenciju u cestovnom prometu, gdje sam sa svojim kolegama doprinijela znanjem i podukom o sigurnosti svih sudionika u prometu!
UPOZORAVA NA STRADANJE DJECE U PROMETU I VOŽNJU POD UTJECAJEM ALKOHOLA
Kao iskusna policajka upravo u tom dijelu, Irena je naglasila i kako dobre navike i ponašanje u prometu kreću od roditeljskog doma te kako moli sve roditelje da budu uzor svojoj djeci. Vezano uz to, svrnula se i na nedavne tragedije na međimurskim cestama.
– Otkad sam u mirovini, uočila sam povećan broj nesreća. Jako me žalosti činjenica i da je stradalo dosta djece (nekad smo imali i razdoblje od 10 godina u kojem ni jedno dijete nije stradalo u prometu), a najžalosniji i najstrašniji su bjegovi s mjesta nesreće! Trebalo bi imati više empatije za druge u prometu, jer nesreće se nažalost događaju no ne treba bježati s mjesta nesreće već pružiti pomoć unesrećenom! Za takvo ponašanje, kao što su nanošenje štete, ubojstvo i bijeg s mjesta nesreće nema nikakvog opravdanja! Svatko treba razmišljati da se pod utjecajem alkohola ne smije voziti, već se tad uzima taxi ili vas vozi trijezna osoba! – naglasila je Irena.
IMA TRI PSA, KOKOŠI I PATKE
Irena Branović Patafta je i velika ljubiteljica životinja. Kod kuće ima kokoši, patke te tri psa: stafordicu Gaju, Jack Russell terijera Oskara i čivavu Koko.
– Prošle godine dobila sam i diplomu iz škole socijalizacije psa na Kinološkom fakultetu u Varaždinu kod stručnjaka za opasne pasmine, koju sma polazila sa svojom stafordicom i rekao je da je moj paso odlično socijaliziran – otkrila je Irena, dodajući da bi svi vlasnici opasnih pasmina trebali proći taj tečaj.
SA 52 GODINE POSTALA PJEVAČICA MEĐIMURSKE POPEVKE
Irena je dokaz da jedna policajka i bajkerica, koja zna izaći na kraj sa svim nedaćama, može savladati i – Međimursku popevku! I to sa, ni manje ni više, sa 52 godine. Zašto ne?!
– Moja punica, od supruga mama, je Nadica Patafta, koja je zajedno sa suprugom Franjom Pataftom osnivačica Pjevačkog zbora Strahoninec. Obećala sam joj da ću se uključiti u taj zbor kad odem u mirovinu. To sam i napravila u studenome 2024. godine! – otkriva Irena, koja je isti tren bila gurnuta i na pozornicu pod svjetla reflektora!
– Prvo sam nastupila u Ivanovcu, u studenom prošle godine, na „Pjesmarici naših mamica“, zatim na Evergreenu pa Božićnom koncertu u Strahonincu te 15. ožujka ove godine na „Predsmotri Međimurske popevke“ u Donjem Kraljevcu uz pratnju tamburaša iz KUD-a Šandorovec, gdje sam imala prvi solo nastup – kaže Irena.
S ekipom Pjevačkog zbora Strahoninec vježba u dvorani Općine Strahoninec pod vodstvom Aleksandra Rebernika te je konačno prihvatila ulogu sebe kao pjevačice.
– U početku mi se nije dopalo troglasno pjevanje, a ja sam bila 3. glas, jer imam duboki glas, no s vremenom mi je počelo dobro zvučati. Obući narodnu nošnju inače nije lako – treba to sve navući – 2 suknje, pregaču, bluzu (dudek), tibet i poculicu. Moram naglasiti da nam je tibete na narodnim nošnjama radila Nadica, to je njezin ručni rad – naglasila je Irena i dodala:
– Uvijek sam voljela pjevati, no bila sam orijentirana na obitelj i posao i nisam imala vremena za ovakve stvari. U I. OŠ Varaždin (tada OŠ Ivo Lila Ribar) sam pjevala u zboru i pisala pjesme. Potječem iz Međimurja i znali smo s pokojnom bakom pjevati međimurske pjesme te mi je drago da sam se na ovaj način mogla vratiti tradiciji svog kraja.
Zaista posebna žena i dokaz da nikad nije kasno za ono što volimo. Irena, bravo!
