Na nedavnom „Festivalu kinča“ u Dekanovcu, članice KUU-a Društva žena Gornji Mihaljevec i KUU-a Florijan Andrašec Dekanovec na pozornici su prikazale kako se nekad dočekivao Božić, uz slamu ispod stola, kulinarske delicije, molitvu i pjesmu obitelji, prijatelja i susjeda.
Povodom toga, kolače od dizanog tijesta s makom i orasima ispekla je Franca Ružić iz Dekanovca, žena koja živi tradiciju!
– Štruce od dizanog tijesta, koje sam ispekla za ovu prigodu, naučila me raditi moja pokojna majka Regina Drvoderić koja je bila žena koja je znala raditi sve, nema što nema, svi su je poznavali i voljeli, hranila je i guske, i svećenike! – rekla nam je Franca i otkrila kako ona i danas njeguje nekadašnje blagdanske običaje, koji su joj se zavukli duboko u srce:
BLAGDANSKI OBIČAJU NEKAD
– I dan danas ja doma za Božić imam sve te običaje uz molitvu i slamu, baš kao nekad! Pečem kukuruzni kruh, štruce od dizanog tijesta s makom i orasima, radim hladnetinu, krvavice, grah s lukom, pripremim neku žesticu – liker…
Franca Ružić, danas umirovljenica i posljednjih pet godina udovica, žena je koja se ne klanja promjenama u svijetu u kojem živi jer smatra da je nekad sve bilo puno bolje. Franca je 15 godina živjela sa suprugom u Njemačkoj, no vratili su se u Dekanovec radi suprugove majke koja je trebala njegu. Bila je sretna što ponovno živi u Međimurju i voljela je svoj život čak i u vremenima neimaštine. Ima sina, kći i troje unuka, što ju, kaže, žalosti, jer voljela bi ih imati više.
‘S MUŽEM SAM SPAVALA NA SLAMI U ISTOJ SOBI S RODITELJIMA!’
– Rodom sam iz Novakovca, u Dekanovec sam došla za snahu. Na Badnjak se tada pjevalo satima, sve do Božića, a ja kao snaha spavala sam na slami sa svojim danas pokojnim suprugom Stjepanom Ružićem, u istoj sobi s njegovim roditeljima! Živjelo se skromno, u malim kućama, i takva su bila vremena. Ipak, bili smo jako, jako sretni! – priča nam Francika, te nastavlja:
‘SVE JE BILO DRUKČIJE, NO BILI SMO JAKO, JAKO SRETNI!’
– Svi smo se voljeli, i obitelj, i prijatelji, i susjedi, svatko je imao po 8-10 djece, družili smo se i pomagali si. Na primjer, kad se rezao kupus, bilo je to veliko okupljanje rodbine i prijatelja i veselo se pjevalo – ispričala je Franca s nostalgijom, te zaključila:
– Danas nitko nikoga ne voli, nema više ljubavi, djeca su pred ekranima, ljudi se ne druže, svi su mrzovoljni, što nije lijepo i pitam se kuda ide ovaj svijet! Nekad su i crkve bile pune, ljudi danas ne idu ni u crkvu, zatvoreni su u svojim domovima, zatvorena su i njihova srca. Nekad možda nismo imali puno od materijalnih stvari, ali svi smo fino jeli, družili se i bili smo sretni!!!
Kako se nekad slavio Božić u Međimurju pogledajte u videu i na fotografijama s ‘Fetsivala kinča’!
