Ovako velik broj posjetitelja na promociji neke knjige se u Međimurju ne viđa! Otkako je krenula s promocijom svoje knjige „“Camino: hodočašće, avantura ili poziv?” o jednom o najpoznatijih hodočašća, Biljana Fundak je potpuno napunila veliku dvoranu Doma kulture u svojoj rodnoj Kotoribi u petak, 17. siječnja 2025. godine, gdje je također predstavila svoju knjigu.
Svestrana Biljana Fundak s adresom u Prelogu, farmaceutkinja i majka, ali i nordijska hodačica, planinarka i trkačica, 2023. godine je u 31 dan prohodala 800 km dugu stazu Camina – francuske rute Puta svetog Jakova koja počinje u malom francuskom mjestu Saint Jean Pied de Port i završava u španjolskom gradu Santiago de Compostela.

Pritom je na zajedničkoj Viber grupi prijateljima i članovima obitelji slala slikice i info kako joj je te tako otkrila da ima i sjajan spisateljski talent te počela tipkati na mobitelu na „Moje bilješke“ na Viberu mnogo više nego što je ikad dosad u životu napisala (vrhunac: zadaćnica u školi) te je to kasnije pretočila u ovu knjigu, koja je odabrana i otisnuta u izdanju Biblioteke Insula i postala hit, a u njoj Biljana na jednostavan, iskren i humorističan način prepričava svoje dogodovštine s tog putovanja i dijeli praktične savjete.
– Dragi moji Kotoripčani, fala vam kaj ste došli v tak veljkom broju. Fala vam kaj me neste zabili, a nesam ni ja vas makar već prek dvajsti ljet ne živim tu. Vidite da se ne niti zabila spominati po našem – pozdravila je na početku sve na kotoripskom Biljana Fundak, koja je naglasila i kako se ovdje ugodno osjeća, kako ju je Camino podsjetio na njezino rodno mjesto i prekrasne trenutke ovdje iz prošlosti te kako je na ovoj pozornici Doma kulture i sama 10 godina plesala s KUD-om Kotoriba, koji je ovu promociju svoje bivše članice jučer uljepšao s nekoliko glazbenih nastupa svoje vokalne i tamburaške sekcije.

Program promocije je vodila Diana Šarek, koja joj je postavila mnogobrojna zanimljiva pitanja, na koja je Biljana davala još zanimljivije odgovore, dok su svi u dvorani pažljivo slušali. Događaju su među mnoštvom Kotortipčana prisustvovali i načelnik Općine Kotoribe Dario Friščić, župnik kotoripske župe vlč. Ivan Kljunić te članice Društva „Naša djeca“ Kotoribe s predsjednicom Jelenom Ujlaki, koje su Biljanu i pozvale da dođe predstaviti ovu knjigu, kao i njezina obitelj: mama Ankica, tata Darko, kći Lara i sin Mislav.

Biljana je svoje iskustvo predočila i kroz mnogobrojne fotografije i uz nekoliko videa, počevši od pješačenja kroz Pirineje, koji su joj pružili osjećaj slobode i djevojčice u njoj, nastavljajući s raznim prekrasnim krajolicima, posjetima velebnim katedralama, spavanjem u hodočasničkim hostelima (albegrui) s ostalim hodočasnicima napominjući da je u 31 dana putovanja doživjela samo dva hrkanca, opisujući zanimljive ljude koje je putem upoznala…
– Kad krenete na Camino, više se ne možete vratiti isti. Uvjeti na putu, kiša, sunce, planine, ravnice, suputnici, molitve, smijeh, suze, bol… sve vas to promijeni. Pri kraju puta ostavljate kod velikog križa svoj kamen kao simbol ostavljanja tereta koji vas muči, gdje se nalazi tisuće drugih kamena, što simbolizira rješavanje duhovnog tereta. Na kraju, koliko god fizički iscrpljen završavaš put, shvaćaš životne vrijednosti i duhovno si ojačan – opisala je među ostalim Biljana.
Istaknula je i kako je imala sreću što je imala dobrog šefa koji joj je i sam dao zeleno svjetlo da ode i izostane s posla na više od mjesec dana, kao i kako se fizički i mentalno pripremala za ovo putovanje.

– Prvi put odlazak na Camino planirala sam 2018. godine za 2020. Uzela sam si više vremena kako bih mogla dobro pričati na engleskom te sam polazila engleski u školi stranih jezika. Zatim je došla korona i sve je propalo, pa sam 2022. imala pripremu za odlazak na Camino 2023. Svakog tjedna hodala sam 4 puta po 10 km te vodila brigu o zglobovima uzimanjem kolagena, hijaluronske kiseline i sl. Kupila sam i cipele za trail trčanje (nikako planinarske cipele), mazala stopala kremom s 10 posto uree… – otkrila je i naglasila:
– Jednako važna bila je i mentalna priprema. Pitala sam se kako ću bez maskare, četke i fena. Haha, jedini kozmetički tretman tamo bio nam je čupkanje obrva i rezanje noktiju. Trebalo se psihički pripremati za odvojenost od djece, za to da nemate komfor svog doma, na nedostatak privatnosti, pranje veša na ruke svake večeri, hodanje 31 dan… I strpati sve stvari, uključujući i vreću za spavanje, u ruksak koji smije biti težak samo desetinu vaše kilaže!
– Camino je Camino…, a svi koji želite, otiđite tamo, jer Camino će vam omogućiti ono što trebate – naglasila je na kraju Biljana, zahvalivši Društvu „Naša djeca“ Kotoriba na pozivu, knjižničaru Kotoribe Mariu Friščiću na pomoći oko fotografija i videa, Diani Šarek na vođenju te KUD-u Kotoriba na prekrasnim nastupima.

– Kotoripčani moji, hvala vam svima od srca! – zaključila je Biljana, koju je put kroz Camino podsjetio i na rodni kraj i na to koliko je lijepo imati svoj dom i poznate ljude oko sebe, a posjetitelji su dugačkim redovima čekali da im napiše posvetu.
Toliko je još zanimljivih stvari, priča, detalja i savjeta rekla… Što više reći nego, pročitajte knjigu, možda se i sami odvažite na ovakvo iskustvo!