Podom Dana sv. Vinka godinama na okupljanju vinara donjeg Međimurja u Donjoj Dubravi s njima biva i neizostavna glazbena pratnja. Među glazbenicima stalno lice je danas sa saksofonom u ruci 84- godišnji Rok Matulic iz Kotoribe.
Svira Rok manirom mladića i nitko ne bi rekao da je ušao u deveto desetljeće života. Čini li ga glazba takvim ?
U glazbene vode je ušao s osam godina započevši svirku na klarinetu koji mu je u ruke “gurnuo” otac Josip koji je svirao u kotoripskoj Limenoj glazbi. Otac mu je bio “alfa i omega” Limene glazbe. Pisao je note za glazbu u kojoj je i svirao. Posebno je bio ponosan na sina Roka i svoja dva brata koji su također bili u toj glazbi. Rok je kasnijom glazbenom izobrazbom naučio svirati i saksofon. Postao je svirač u VIS Meteori, a to je bio prvi kotoripski band. Prema riječima njegova sina, danas 59- godišnjeg Željka, tata je svirkom “zarazio” i njega pa je on svirao gitaru u svom sastavu Europa. Tata je Europi dolazio na ispomoć kada su svirali po svatovima ili dočecima novih godina. Željko je u glazbi dosegao šire horizonte svirajući u Hrvatskoj i Sloveniji. Danas živi u Murskoj Soboti odakle nerijetko dolazi u Kotoribu u posjet roditeljima.
Željko će o tati reći: – Sada tata svira sa svojim prijateljima, kako se kaže za svoju dušu . Nađu se obično u goricama u Donjoj Dubravi tamo preko visećeg mosta na odvodnom kanalu pokraj toka stare Drave u vikendici uz kakvog pečenog odojka ili bograč. Naprave ugodno druženje kao i sada u subotu na Vincekovo kada su napravili prvi rez na trseku. Sad uz njega svira Ivan Rusak na gitari koji i odlično pjeva. Na harmonici i klavijaturama je Mladen Vidović. Uz sviranje, tata je radio prvo kao košarač, a kasnije u tvrtki Meplast odakle je otišao u mirovinu kao vođa smjene- kaže Željko i dodaje:- Sviranje je njemu život i svirat će tako dugo “kak bu mogel”.
Roka Matulica u Kotoribi i bližoj okolici više znaju kao Vičanofog Roka. Bio je i ostao komunikativan s dozom humora. Kaže, to mu je valjda od glazbe za koju će on reći kako ona liječi tugu, bol, vida rane i čovjeka “drži na životu”.- Uz nju ne mislim na godine i nemam časa biti “betežen”- kazao je za kraj našeg kratkog druženja.
