Tko je zapravo Stjepan Makovec Pišta (84) iz Grabrovnika, kojemu u čast ove nedjelje njegov matični KUD Štrigova priprema cjelovečernji program!? On je glazbenik, tekstopisac, skladatelj, multiinstrumentalist, glumac i još puno toga. Danas živi u Grabrovniku sa suprugom Katarinom s kojom je u braku 58 godina. Zajedno s njima je i 15 godina stara kujica Koko, pasmine chihuahua.
A sve je počelo prije više od sedamdeset godina kada su Pišta i njegova dva brata Ivan (odnosno Janči, koji je kasnije poginuo na motoru) i Franjo, u rodnom Trnovčaku počeli svirati. Onako samouki.
-Da, ja sam svirao nekakvu gitaru, Janči brač, a Franjo bajs. Počeli smo i javno nastupati, a ljudi su nas jednostavno nazvali “Makovci”. Trajalo je to tako jedno vrijeme, članovi su se mijenjali, došla je vojska, a poslije sam 1970. otišao u Njemačku. Vratio sam se deset godina kasnije, nastavio svirati s novom ekipom i u međuvremenu postao član KUD-a Štrigova. U sastavima sam prema potrebi, svirao bisernicu, bas, violinu, brač, sve što je trebalo – pripovjeda dok sjedimo u hladovini, na terasi njegove kuće u Grabrovniku 68.
U KUD-u je glumio, pjevao, svirao…
-Skladanje autorskih pjesama došlo je spontano. Naš mješoviti zbor je na nastupima uvijek pjevao pjesme drugih autora, jer nismo imali svoje, štrigovske. I tada sam odlučio uglazbiti nekoliko svojih tekstova. Ljudima su se pjesme dopale i tako je krenulo. Imam 60 vlastitih pjesma, a neke su na dva CD-a: “Pjesme iz štrigovskih bregov” i “Moji bregi”. Na prvome su sudjelovali stari mužikaši, a pjevali su Josip Vuković, Drago Krajačić i Zvonko Ladić. Na drugome je sastav “Štrigovčanci”, u kojem su, uz mene, Manuel Lesar, Matej Ščavničar i prateći vokal Ljiljana Kocen – kaže Pišta.
U međuvremenu je napisao oko 600 pjesma: polovicu na knjižvnom jeziku, a polovicu na kajkavskom s tipičnim štrigovskim riječim. Dio njih nalazi se u šest knjiga poezije.
Uz to, glumio je u bronim predstvama KUD-a Štrigova, bio nominiran za najboljeg glumca, nesebičnio pomagao mladim folklorašima, pjevačima, sviračima, plesačima, glumcima… Zato je izuzetno omiljen među članovima, ali i Štrigovčancima. Kroz život je koračao uvijek s osmjehom na licu.
-A čujte, takav sam. Glazba čovjeka učini dobrim, plemenitim, a cijeli moj život je glazba. Na nastupu u toplocama Vučkovec upoznao sam i suprugu Katarinu, koja je rodom iz Gornje Dubrave. Glazbom je općinjena i naša kujica Koko, koja uvijek “zapjeva” kad zasvira pjesma “Kokolo” od grupe “Magazin” – kroz smijeh govori Pišta, a Katarina potvrđuje. Zatim pušta pjesmu “Kokolo” i stvarno Koko je počela zavijati, lajati i okretati se u ritmu pjesme. Na sve druge pjesme ostaje hladna, mirna.
A kad ne piše, Stjepan kosi okućnicu i vodi brigu o malom, ali bujnom vrtu punom povrća.
-I s nestrpljenjem očekujem dolazak kćerke Aleksandre, koja s obitelji živi tu u Austriji, u Radkersburgu. Oni su često tu, a unuka Sara, zbog obaveza, nešto rjeđe, ali voli ovaj kraj kao i mi – kaže s ponosom Pišta, koji od mladosti “drži” zavidnu liniju.
-Jede puno i sve što skuham, ali nikad nije imao ni kilogram viška. Takav je od kad ga poznajem, mada bi ja htjela da “nabere” koju kilu – uz osmijeh kaže supruga Katarina.
Još bih puno mogao napisati o Pišti i njegovom radu, ali ostavimo nešto i za nedjelju, 12. srpnja, u 18 sati, za svečani koncert “Iz štrigovskih bregov” u Domu kulture u Štrigovi, posvećen njegovom stvaralaštvu.
Dođite, dragi čitatelji, da zajedno odamo priznanje Stjepanu Makovcu Pišti za sve ono što je svojim radom, stvaralaštvom i predanošću podario štrigovskom kraju. Zaslužio je, zar ne?
Vidimo se!
