Nedavno finale Prvenstva sjeverne Hrvatske donijelo je zanimljiv dvoboj dviju domaćih tenisačica. Taša Bestijanić ovog je puta bila bolja od Tene Crnčec, ali obje ove djevojčice već su poznata stolnoteniska imena, okićena brojnim medaljama. Bio je to razlog da posjetimo STK Šenkovec, uzorno organizirani klub, koji već dugo posebnu pažnju posvećuje radu s mladima.
– Klub djeluje još od 1952.godine, imali smo pauzu od 1987. do 1999.godine, a od 2002.godine, kada sam i osobno započeo trenerski put, krenuli smo intenzivnije raditi s mladima, pojašnjava nam trener Goran Balić.
U posljednje vrijeme rezultati tog rada itekako su vidljivi kroz nastupe Taše i Tene te njihovih starijih sestara Zare i Kiare. Ovoj ekipi koja donosi medalje s gotovo svakog natjecanja pridružila se i Sonja Jurišić.
– Trenutno radim s tih pet vrlo nadarenih djevojaka. Bilo ih je i više, ali tijekom pandemije koronavirusa dosta je djeca odustalo, a u ovom sportu općenito treba puno rada i upornosti, pa i to ponekad bude razlog što se mlađe igračice i igrači ne zadrže duže. Uskoro planiramo otvoriti prostor za više djece, jer se s porodiljnog dopusta vraća naša trenerica Maja Trupković, tako da ćemo tada provesti novu selekciju među djecom vrtićkog uzrasta te onima iz prvih i drugih razreda osnovne škole, kaže Balić.
Sedmogodišnja Taša i osmogodišnja Tena treninzima su se priključile prije tri godine došavši sa sestrama.
– U prvo vrijeme za njih je ovo bila igra, jer jedva da su vidjele preko stola, ali ozbiljno su zagrizle i u kratko vrijeme napravile ogroman napredak, pun je riječi hvale njihov trener. Stolnoteniske princeze iz Šenkovca ne samo da su okrunjene vodećim mjestima u regiji, već su i na državnoj rang-ljestvici među četiri najbolje. Potvrdile su to i prošle nedjelje na turniru u Krapini gdje su podijelile broncu. Nešto mlađa Taša učenica je prvog razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića u Svetom Jurju na Bregu.
– Jednako me vesele stolni tenis i škola, a za druge aktivnosti baš i nemam puno vremena, jer treniram 5-6 puta tjedno. Bilo mi je drago kad sam pobijedila na regionalnom prvenstvu, ali Tena je moja prijateljica i najviše bih voljela kad bi mogle podijeliti zlatnu medalju. Volim trenirati, makar nam treninzi traju sat-dva vremena, a posebno uživam u turnirima i mečevima te našim putovanjima. Mama, tata i sestra su mi najveća podrška i uz njihovu potporu te rad s našim trenerima jednog dana bih voljela postati i državna prvakinja, otkriva nam svoje želje Taša.
Mrvicu starija je Tena koja u OŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Jurju na Bregu pohađa drugi razred.
– Stolni tenis je jako lijep sport, a zavoljela sam ga uz stariju sestru koju, baš kao i mene, roditelji potiču da se bavimo sportom. Poraz u finalu me nije ražalostio, jer sam izgubila od svoje prijateljice i klupske kolegice, a njezinim uspjesima radujem se kao i svojima. Već sada obje imamo pune zidove medalja i sanjamo o tome da ih osvajamo i kada budemo starije, rekla je Tena.
Njihovi uspjesi trenera Balića podsjetili su i na nadarene prethodnike.
– Imali smo čak 11 reprezentativaca. Tako su Boris Preksavec i Anja Novak igrali za kadetsku i juniorsku reprezentaciju, dok Dina Mučić, Ema Toplek i Petra Petrišak bile kadetske reprezentativke, da dalje ne nabrajam. Pri tome je osobito važno da se gotovo u potpunosti oslanjamo na našu djecu, iako nije lako sastaviti momčad od 3-4 igrača ravnopravne kvalitete. I na tom planu se možemo pohvaliti odličnim generacijama, pa su Petričević, Preksavec i Magdalenić dva puta bili drugi i jednom treći u juniorskoj konkurenciji na državnoj razini, baš kao što su Toplek, Mučić i Petrišak bile dva puta druge među mlađim kadetkinjama. Tu je i sadašnja ženska generacija koja igra 1.Hrvatsku ligu Istok, a čine je Ana i Anja Novak te Trupković, Bestijanić, Vidović i Crnčec. Svakako se moramo prisjetiti i naše seniorske zlatne generacije koju su u prvoligaškom društvu činili: Jurinec, Krnjoul, Vidović, Vurušić i Balić te naših seniorki koje su nastupale u drugoligaškom društvu tada u sastavu: Pavleković, Tišljar, Novak i Krnjak, a u tom sastavu su ranije, u konkurenciji kadetkinja, bile državne prvakinje, nabrojio je Balić samo neke od uspjeha, upotpunjene brojnim peharima i medaljama s raznih turnira.
Klub se, u suradnji s Općinom Šenkovec i roditeljima, trudi osigurati najbolje moguće uvjete.
– Članarine i općinske dotacije, uz donacije sponzora temelj su našeg proračuna. Na tome radi vrijedna uprava predvođena predsjednikom Draženom Korentom koji klub uspješno vodi duže od 25 godina. Našim igračicama i igračima nastojimo osigurati svu potrebnu opremu i najbolje uvjete za trening u ovoj dvorani koju dijelimo s karatistima i posve zadovoljava naše potrebe. Pokrivamo troškove putovanja, roditelji uskaču oko prehrane, a zatreba li smještaj to rješavamo dogovorno. Osim u Šenkovcu, najperspektivniji treniraju i u Mihovljanu pod vodstvo regionalnog trenera Zdenka Prskala koji je, uz Sašu Suhodolčana iz varaždinskog kluba, jedini profesionalac na području cijele regije, opisao je situaciju Balić.
Zadovoljan je radom svojih stolnoteniskih princeza, ali ističe da za uspjeh u ovom sportu treba mnogo upornosti.
– Stolni tenis je specifičan sport u kojem su jako važni brzina i motorika. Zato puno radimo na kondiciji i razvijanju aerobnih kapaciteta. Treba spomenuti da je znanstveno dokazano kako ovaj sport ima terapeutski učinak i puno pomaže pri liječenju, recimo, Parkinsonove bolesti. Treniramo i do šest puta tjedno, a bilo bi poželjno da su treninzi čak dva puta dnevno, jer se radi o vrlo zahtjevnom sportu u kojem ostaju i traju samo najuporniji. Igranje stolnog tenisa ne pridonosi samo razvoju fizičkih kapaciteta, već razvija mozak i samostalno razmišljanje u kojem se odluke moraju donositi praktički u sekundi. Sve to vidi se i u našem radu, a meni je najveća nagrada što je čak 90 posto naših igračica i igrača završilo fakultete, s ponosom je poručio Balić.
