U nedjelju, 6. travnja, u Osnovnoj školi Hodošan slavljena je sveta misa i održan tradicionalni sajam Pisanica, već 17. po redu. Učenici, njihovi roditelji i učitelji pripremili su razne uskrsne ukrase, domaće kolače, tjesteninu i druge rukotvorine koje su okupljeni mogli kupiti – a sav prikupljeni prihod darovan je ravnatelju škole, Damiru Kovačiću, i OŠ Hodošan, kao znak podrške i zahvalnosti za predani rad cijele škole.
Misu je predvodio vlč. dr. sc. Silvio Košćak, a njegova propovijed ostavila je snažan dojam na sve prisutne. Govoreći o važnosti pogleda – onog koji ne sudi, nego prepoznaje – posebno se osvrnuo na ulogu učitelja u današnjem društvu.
Istaknuo je da su učitelji, kao i mnogi obrazovani ljudi, često na margini društva – potplaćeni, neshvaćeni, umorni od birokracije i nerazumijevanja. A ipak, baš oni su ti koji, poput Isusa u Evanđelju, gledaju dublje:
– Gledaju ne samo tko je dijete danas, nego tko ono može postati. Učitelj ne gleda samo broj bodova na testu – on vidi trud, potencijal, rane koje dijete nosi, ono što ne piše u imeniku. I baš zato je njegov posao svet – rekao je vlč. Košćak.
Roditeljima je poručio da učitelja ne gledaju kao prepreku, nego kao suradnika u odgoju djeteta, a djeci da poštuju i cijene one koji ih poučavaju.
U drugom dijelu propovijedi dotaknuo se i šire odgovornosti koju svi nosimo – ne samo prema školi, nego i prema društvu i domovini:
– Jer dok društvo često misli da se može i bez škole, mi znamo da bez znanja, mudrosti i poštovanja — nema istinske slobode. Domovina se ne ljubi samo s rukom na srcu i krunicom u ruci, nego i poštenim radom, učenjem, zalaganjem i poštivanjem zakona. Ljubav prema domovini nije samo osjećaj – to je odgovornost. A vi, učitelji – bili vjernici ili ne – tu ljubav svakodnevno živite: u razredu, u zbornici, u pripremi nastave, u strpljenju prema svakom učeniku!
U ozračju tih riječi, kao i u šarenilu pisanica, mirisu kolača i veselom žamoru ljudi – ovaj događaj bio je pravi mali blagoslov zajedništva, rada i vjere u obrazovanje.
– Hvala svima koji su pomogli, sudjelovali, pekli, mijesili, lijepili, nosili, prodavali, kupovali – ili jednostavno bili tu i uživali. A svima koji nisu došli… pa što da vam kažemo – nek vam je žao! Jer osim što je bilo lijepo, bilo je i jako ukusno. Ali nema brige – vidimo se dogodine, a do tada, čuvajte svoje učitelje, cijepite se protiv birokracije i redovito njegujte osmijeh – poručuju iz Župe Sveti Juraj u Trnju.
