O vrhunskom talentu za izradu kolača, torti i slanih jela Vladimira Vugrinčića (75) iz Kotoribe smo već pisali ovdje, a iako ga svi najbolje znaju po njegovom omiljenom hobiju, numizmatici, riječ je o nadasve svestranom čovjeku kojeg zanima još mnogo, mnogo toga, pa je tijekom života imao mnogobrojne hobije i postigao razne vještine. Njegove zlatne ruke doslovno mogu sve!
Uz numizmatiku i izradu kolača, danas umirovljenik Vladimir je tijekom života imao mnogobrojne hobije: sakupljao je petrolejske lampe, starinska glačala, razglednice, podloške za pivu, marke, značke, figurice mačaka, bočice od alkoholnih pića itd. Zato kod kuće ima mnoštvo zanimljivih stvari, ali ne samo onih koje je sakupio, već i onih koje je sam napravio.
Naime, Vladimir ručno izrađuje prekrasne tepihe i goblene, ali i anđele od komušine, razne rukotvorine od vune i drva kao što su sovica od vune, stalak za bor, vješalica za jakne, simpatičan stalak za biljke, vaza za cvijeće itd. Vlastitim rukama zazidao je kamin u svojoj kući, postavio parkete, krečio, montirao drvene grede na strop, uredio postolja za cvijeće na vrtu i još mnogo toga. U njegovoj kući, i dvorištu, nema kuta gdje njegova ruka nije nešto napravila!
Nedavno je oslikao i svoju radnu sobu, u kojoj se nalazi i teleskop, jer jedan od njegovih interesa je i astronomija.
– Oduvijek sam htio imati svoju radnu sobu, u kojoj ću raditi sve što želim i nikome neću smetati. Prije odlaska u mirovinu konačno sam napravio tu sobu i oslikao sam je motivom od izlaska do zalaska sunca i prema geografskim položajima – rekao je Vladimir.
Po struci soboslikarski ličilac, Vladimir svoju izrazitu kreativnost i sposobnost da napravi sve što zamisli duguje i svojem ocu. On je po zanimanju bio pekar, no bavio se i zidanjem i izradom stvari od drva te je, kaže Vladimir, znao sve i svašta. Jabuka u ovom slučaju nije pala daleko od stabla!
Jer, takav je i Vladimir. Izrazito svestran, kreativan i maštovit. Neće svatko shvatiti da komad drva kraj rijeke ima oblik majmuna (na slici), doraditi ga i odati mu počast na polici svoje sobe! Ovaj čovjek, iako je radni vijek proveo u inozemstvu trbuhom za kruhom, srcem uvijek bio u svojoj radnoj Kotoribi, gdje danas provodi i umirovljeničke dane, a nekoliko je godina bio i predsjednik Podružnice umirovljenika Kotoribe.
Vladimir je obnovio i kovačnicu u Kotoribi te je sakupio i zbirku starih fotografija Kotoribe i predstavio je na izložbi „Kotoriba nekad i danas“ 2017. godine. Sudjelovao je i na postavljanju brojnih drugih izložba, poput izložbe „Međunarodna godina svjetlosti“ – od pećinskog čovjeka do laserskog svjetla, 2015. godine, emitirane i na tv kanalima.
No, godine idu, a u njegovom domu sve je manje mjesta za sve te stvari koje je sakupio s ljubavlju i strašću kakva se danas rijetko pronalazi.
– Numizmatika za mene ima nematerijalnu vrijednost i volio bih je nekome ostaviti, kao i zbirku od 30-ak petrolejskih lampi… – kaže Vladimir, koji nema djece, živi sa suprugom Irenom te ima dvije sestre u dalekoj Kanadi te rodbinu u Kotoribi, Oporovcu, Zagrebu, Zadru…
– Bilo bi mi najdraže da se etno zbirka u farofu u Kotoribi poveća, možda preseli u prostor stare škole jednog dana, te da svoje stvari poklonim zbirci! – kaže nam Vladimir, dok se divimo raznim stvarima koje je napravio.
Jedan život, toliko nezaboravnih stvari, zanimljivosti i dragih uspomena. Vladimir bi svakako mogao napuniti muzej. Čovjek je to kakvima se zaista divimo!
