Stanko Nemec (62) iz Murskog Središća planinari otkad zna za sebe. Stoga, iako je već 13 godina potpuno slijep, nije se odrekao svoje velike ljubavi – planinarenja. Kao slijepa osoba, obišao je brda otoka Visa, Mljeta, Lastova, Raba, Paga te mnogobrojne planine Hrvatske i okolice.
Godine 2019. bio je na dvodnevnom izletu na Triglavu, spavao je s planinarima u domu i stigao na sam vrh (2864 m)! Udahnuo je svježi zrak i na vrhu Dinare, a ove godine, sve to sa svojim planinarskim društvom, PD Bundek, bio je i u Makedoniji i Srbiji.
– Prvo sam oslijepio na jedno oko i dalje sam normalno planinario s jednim okom, išao sam svugdje gdje sam mogao, gdje nije bilo prezahtjevno. Oslijepio sam od ablacije retine (odljuštenje mrežnice). Prvo sam imao povredu na desnom oku, doktori su rekli da to nije ništa, no onda se to počelo komplicirati i bio je to kraj priče za oba moja oka. Bitno je da sam na nogama! – kaže Stanko.
Objašnjava da je sretan što je danas živ i što se može baviti svojom najdražom tjelesnom aktivnošću i dalje, s obzirom na sve okolnosti koje su ga snašle.
– Na planinarenju mi je jako lijepo. Bitno mi je da mogu! Nastojim se prilagoditi i važno je da ne odustanem. Imam malo i problema s desnom rukom jer sam prije skoro dvije godine imao operaciju srca, nakon čega sam drugi dan doživio moždani udar. Devet dana sam bio u komi, no nakon pola godina već sam krenuo u šetnje i na lakše planinarske izlete.
Na planinarenju ga vodi supruga Suzana Nemec ili članovi PD-a Bundek. Najčešće je to Zlatko Mihocek, koji je prošao obuku baš za planinarskog vodiča za osobe s invaliditetom u Hrvatskom planinarskom savezu.
Slijepe osobe mogu se naime voditi držeći se vodiču za ruksak ili uz pomoć štapa za koji se u vodoravnom položaju drže i vodič i slijepa osoba. Na taj način vodič, koji je ispred, ne treba cijelo vrijeme govoriti, već pokretima štapa ukazuje treba li ići desno, lijevo, je li pred njima nizbrdica ili uzbrdica…
Osim što svakog vikenda, zajedno sa suprugom Suzanom, odlazi na planinarenje, svakog dana Stanko s njom ide i u šetnju od 4-5 kilometara. U mlađim danima igrao je nogomet, a zadnjih 30 godina aktivan je planinar. Kako je zavolio planinarenje?
– Bio sam ministrant pri Sv. Martinu na Muri i tamo nas je svećenik vodio na Ivančicu, u Varaždin na bicikliranje, pa na Pohorje… i tako smo počeli. Jedna izlet, pa drugi… Kad sam došao u srednju školu u Sloveniji, još sam više zavolio planinarenje.
Iako je po struci kemijski tehničar, Stanko je imao svoju tvrtku – mjenjačnicu – koju je zatvorio početkom 2023. godine s dolaskom euro valute.
Pitali smo ga i kako na njegove planinarske aktivnosti gledaju njegovi prijatelji i rodbina?
– Uglavnom su se sad već priviknuli, znaju da hoću i mogu, koliko mogu. Neki kažu: što ti to treba, invalid si, pa ne možeš… Kažem im: jesam slijep i imam malo problema s desnom rukom, no sve u svemu dobro sam i bitno mi je da idem u prirodu i na zrak, prošećem se, budem s ljudima, a ne da sjedim u zapečku i čekam da mi prođe dan! – rekao je Stanko i zaključio:
– Planinarenje i hodanje su dobri za zdravlje. Bilo bi puno bolje da barem malo vidim, no bitno je da se mogu razgovarati i hodati, jer nakon svega što mi se dogodilo, ovo sve je jako dobro!
Bravo, Stanko! Želimo mu još puno osvojenih planinskih vrhova!
