Ljubicu Ribić iz Podturna lokalni stanovnici najviše poznaju po volontiranju. Rado pomaže drugima, posebno starijima, a bavi se i izradom rukotvorina, te nam je predstavila svoje uskrsne kreacije i otkrila više o svom životu.
LJUBICA JE ROĐENA KAO NEDONOŠĆE
Ova danas 52-godišnjakinja rođena je kao palčica kojoj su doktori predvidjeli da neće preživjeti. Njezinoj su majci rekli: „Dali smo sve od sebe, ali nema pomoći! Nosite je doma“. Majka je ponijela svoju palčicu kući, grijala je uz „šparhet“, liječila travama i budno pazila na nju. Kad ju je nakon sedam mjeseci donijela u bolnicu na pregled, doktori su ostali iznenađeni što je preživjela i napreduje.

I eto, Ljubica je danas, unatoč pokojim zdravstvenim teškoćama i oštećenju sluha (nosi aparatić) zbog prijevremenog poroda, sretna što je živa i što svijest o ljubavi koju joj je prenijela njezina majka može pružiti i drugima. Nažalost, mama joj je umrla od raka prije 12 godina, otac je umro prije 7 godina. Ljubica je ostala sama, a već je 10 godina u invalidskoj mirovini te je radost i motivaciju pronašla kroz kreativan hobi te pomažući drugima.
NAPRAVILA JE ‘VUZEM V MOM DOMU’
– Radim rukotvorine od raznih materijala, posebno prirodnih, koje sakupljam uz rijeku Muru i u šumi. Prije sam više izrađivala goblene i križiće na plato. Sad kad bude ljepše vrijeme, opet ću izrađivati ukrase od drva jer to posebno volim – rekla je.

Ovih dana napravila je i „Vuzem v mom domu“: mnoštvo pisanica od stiropora ukrasila ja raznim tehnikama i motovima: od salvete, platna i raznih vrpca, a izradila je i zečiće te košarice s pilićima od vune. Jaja je objesila na vrbu.

Kreativna Ljubica aktivna je članica je nekoliko udruga: Udruga Turen, Udruga slobodnih umjetnika Mura, Udruga Čaplja i Udruga gluhih i nagluhih. Uz mnoštvo aktivnosti u sklopu udruge, Ljubicu ispunjava i pomaganje drugima.
‘SVAKA LIJEPA RIJEČ DOBRO DOĐE STARIJIMA’
– Jako volim volontirati, a posebnu pažnju posvećujem starijim ljudima baš zato jer su stari, često i usamljeni i nemoćni, pa im svaka lijepa riječ, utjeha ili pomoć dobro dođe. Idem im u trgovinu, ljekarnu, obavim ili kupim što treba u Čakovcu – priča Ljubica i dodaje:
– Čuvam im i kuće ako negdje otputuju, nahranim im životinje, zalim cvijeće ili vrt i pomognem sve što treba. Nažalost, danas nema onog što je nekad bilo: zajedništva, druženja, pomaganja, kulture, briga o starijima… Ovom društvu to nedostaje!
Bravo, Ljubica!